U srijedu, 01. lipnja 2016. godine, u organizaciji Osnovne škole Luka Perković iz Brinja i Ogranka Matice Hrvatske Gospić kod starog mlina u Brinju, održano je obilježavanje 100 godina Priča iz davnine Ivane Brlić Mažuranić. 

Sve prisutne najprije je pozdravila ravnateljica Osnovne škole gospođa Marija Vičić. Zahvalila se svim prisutnima i svim gostima koji su došli povodom obilježavanja 100 godina prvog objavljivanja Priča iz davnine. Nakon ravnateljice, kratkim govorom obratila se predsjednica Ogranka MH Gospić gospođa Ana Lemić te potpredsjednik Matice Hrvatske Stjepan Sušić.  Tom prigodom učenici šestih razreda pod vodstvom nastavnice Vesne Kostelac izveli su predstavu „Sunce djever i Neva Nevičica“ a nakon njih nastupila je folklorna skupina Osnovne škole sa prikazom stare pastirske igre prasičanja, pjesmom Majka Mari kose plela i tradicionalnim ličkim kolom.  

Svi prisutni, među kojima je bio i načelnik Općine Brinje gospodin Zlatko Fumić, nisu krili oduševljenje kratkim programom.

Slika: Katica Biškupić

---

Na blagdan Tijelova, 26. svibnja ove godine, u mjestu Letincu pokraj Brinja,  održana je Sveta misa u napuštenoj kapeli  Svetoga Duha. Nakon više od pedeset godina, okupilo se mnoštvo vjernika iz Letinca, Brinja, Lipica i brojnih drugih susjednih sela i prisustvovalo euharistijskom slavlju.

Iako je najprije bilo određeno da se Sveta misa kod Sv. Duha održi na sam blagdan Duhova (15. svibnja) zbog promjenjivog i nestabilnog vremena misa je odgođena i prebačena na blagdan Svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

Lanjsko čišćenje i uređenje okoliša oko napuštene i zaboravljene kapele od strane Javnih radova u Općini Brinje,  potaknulo je župnika i vjernike da se ove godine održi Sveta misa kod same kapele. Kako je ona u jako lošem stanju, nema pola krova, prozora niti vrata, sam obred mise održan je vani, u uređenom okolišu oko kapele. Svetu misu služio je brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić uz glazbenu pratnju Josipe Škrtić i crkvenog zbora Uznesenja BDM. Nakon svete mise okupljeni vjernici su se zadržali na druženju uz ličko kolo, pjesmu i okrjepu.

Nadajmo se da će se ovim činom potaknuti vjernici, ustanove pa i sama Župa na obnovu ove lijepe napuštene kapele koja je građena krajem 19. stoljeća i prema nekim istraživanjima, podignuta na temeljima srušenog pavlinskog samostana.

Prekrasan događaj za naše malo selo, za našu Stajnicu. Troje djece danas je obnovilo svoje krsne zavjete zajedno sa svojim roditeljima, krsnim kumovima, gostima i svim prisutnim župljanima naše i susjednih župa te prvi puta okusilo Tijelo Kristovo. Reći će netko "Zar samo troje?" Da, njih troje, bez samo ili bilo što drugo čime bi umanjili njihovu važnost! To troje djece živa  su bića koja trebaju jednaku pozornost kao i one župe gdje ih je na stotine. SVAKI JE ŽIVOT DAR! Upravo to bila je i glavna misao župnika Šime Božića u prekrasnoj homiliji koju je posvetio djeci, novom životu i našim malim pričesnicima koji su danas, zasluženo, bili centar našeg sela.

Župnik je pozvao sve prisutne vjernike na razmišljanje o životu i o aktualnostima oko kojih se lome koplja, a koje dovode u pitanje pravo na život. "Pogledajte ovu djecu! Oni su dobili priliku za život, a koliko je djece ubijeno u majčinoj utrobi?! Koliko djece nema, a imali su svoju misiju i svoje poslanje na ovome svijetu u trenutku svoga začeća?!..." 

Snažne riječi izgovorio je župnik i doista vjerujem da niti jedan prisutan vjernik danas nije hladnokrvno otišao iz naše crkve, a i mali pričesnici koji nisu niti svjesni da su dar s neba zasigurno će ovaj dan pamtiti i rado ga se sjećati. Do njih možda nisu doprle riječi o važnosti života i Božje volje, ali uzorom odraslih koji ih okružuju shvatit će ih tokom svoga odrastanja.

 

 Faljen Isus i Marija!

Dobro nam došli! Jeste nam dobro? Ovako bi pozdravili svakoga gosta, i starog i mladog koji bi došal u posjetu bilo kadi i kod bilo koga u podnožju Velike i Male Kapele u naš Podkapelski kraj.

Je ma znate da bi Vas onda morali upitat i ča ima kadi novoga, ali voga puta ćemo to preskočit. Nu, vlja ni tako?

Uvodim riječima prvog broja časopisa Priče iz ličkog kraja, započinjem i ovaj tekst. Da, da, dobro ste pročitali, izlazi prvi broj našeg e-časopisa.

Priče su već „stara stvar“, ali ideja za časopis stigla je preko velike bare, kako bi baba rekla. Od čovjeka koji je fizički daleko od Like nekih 10000km , ali svojim djelima, mislima i aktivnostima uvijek tu negdje među nama, uvijek u svojoj Stajnici. Tom Perković, Štenta, administrator i urednik  Zk Stajnica od samoga početka i dan danas sve to vodi i kaže da mu nije teško uložiti truda i vremena da se trajno zabilježi ono što je naše pa bilo olovkom, kamerom ili tipkovnicom i da ostane za buduća pokoljenja.

Tako mi je predložio svoju ideju za časopis kojim bi se na još jedan način zapisalo i sačuvalo ono što se usmenom predajom već godinama prenosi s koljena na koljeno. Nije trebalo puno da se i on sam uhvati posla i počne gurati i nas tako da je uskoro sama ideja vrlo brzo prešla u realizaciju projekta , što je dokaz kako se sve može samo kada se hoće, bez obzira na udaljenosti.

Povijest našeg kraja, stare fotografije, šale, zgode, nezgode i koješta drugo, većim dijelom pisano domaćim govorom brinjskog kraja, samo su neke od tema koje ćete moći svakog prvog u mjesecu pročitati u časopisu „Priče iz ličkog kraja“ na našem portalu ZK Stajnica bez čije bezuvjetne podrške ničega ovoga ne bi bilo.

Neka nam naš govor i naše Priče budu na ponos i na spomen onih davnih, ali i ovih sadašnjih vremena o kojima će naši potomci jednog dana rado čitati i nastaviti pričati.

Očekujemo mnogo priča i fotografija naših čitatelja iz svih ličkih krajeva koji će zasigurno pronaći svoje mjesto u nekom od narednih brojeva ovog hvalevrijednog časopisa.

Kako sam počela ovaj najavni tekst riječima iz časopisa, tako ću ga i završiti u ime cijelog uredništva ili bolje da kažem to je "naš Tim"  kojeg osim Toma Perkovića iz Kanade i Ane Biškupić iz Brinja, čini i moja malenkost Branka Pavlović iz Zagreba.

„Želimo Vam lipu zabavu i svako dobro i nemojte nam ča zamirit!“

 Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link :

http://www.stajnica.com/sites/default/files/price1_master2_0.pdf

Preuzeto: glasgacke.hr, Ana Manjerović

Ove nedjelje, 22. svibnja 2016., na blagdan Presvetog Trojstva, služena je sveta misa u restauriranoj kapeli Presvetog Trojstva na starom gradu Sokolcu u Brinju.

Svečana sveta misa na kojoj se okupilo mnoštvo župljana održana je u 11 sati, a svetu misu je služio brinjski župnik vlč. Pejo Ivkić uz glazbenu pratnju Josipe Škrtić i crkvenog zbora Uznesenja BDM.

Nakon svete mise okupljeni vjernici su se zadržali ispred kapele Presvetog Trojstva u kratkom druženju uz okrjepu.

Tominčeva Draga smjetila se sjeveroistočno u Stajnici, a danas broji jako malo živućih. Svega par kuća, par prezimena i puno lijepe prirode. Ljeti se skupi štogod ljudi, pa selo postaje mjesto zbivanja i dogodovština.

Svako ljeto sredinom srpnja i ne isključivo istog datuma u tom malom mjestu skupi se ljudi. Dolaze proslaviti misu povodom proslave Katarine. Iako je zapravo pravi povod proslave održavanje mise na blagdan Gospe od Karmela. To je katolički blagdan koji bi se formalno obilježava 16. srpnja. U Dragi to nekada bude dan prije ili nekoliko dana kasnije. Tradicija je nekako iskorijenila taj naziv i nametnula svoj, pa tako danas slavimo Katarinu. Zašto to biva tako teško je zaključiti, no da blagdan promiče vrijednost svakako stoji.

Tog dana brojimo ljudi više, no ikada i ne smetaju nam. Priželjkujemo ih svake godine u što većem broju, jer tokom tog vremena krajem osim molitve kola smijeh i dobra beseda. Okupljaju se stari, mladi i djeca. Obavezno jutrom i prijepodne mještani nastoje odzvoniti nekoliko puta, a zvuk zvona širi se i izvan samog sela. Poneka baka u to vrijeme već pješači prema kapelici, dok lokalne gđice vade odjeću isključivo za posebne prigode. Iako se misa održava na otvorenom, od velikog je značaja za mještane i nerijetko se oslovljava svečanošću. Takozvani god dešava se jednom godišnje i tada je poželjno biti dotjeran čak i ako si dan prije kopao krumpir ili izvlačio trupce iz obližnje šume. U to vrijeme skupljaju se i članovi obitelji iz različitih krajeva Hrvatske, naročito Tominci lojalni svom kraju.

Nije isključivo da se završetkom mise ori pjesma, a proslava u obližnjim kućama ovdašnjih stanovnika potraje i dugo u noć. Uz ugodno društvo i pokoju časicu vrijeme ne igra ulogu, a i zašto ne kad Katarina nije svaki dan.

Prisjetimo se kako je to bilo godine 2009. : KLIK NA SLIKU I POGLEDAJ VIDEO!

Tekst/slika: Fb Vatrogasna zajednica LSŽ

Vatrogasna zajednica Ličko - senjske županije organizira taktičko - pokaznu vatrogasnu vježbu u kojoj će osim ličko - senjskih vatrogasnih postrojbi prisustvovati vatrogasne postrojbe s područja Primorsko - goranske i Karlovačke županije, te Profesionalna postrojba u gospodarstvu HAC - ONC. Uz zemaljske vatrogasne snage u vježbi će učestvovati i zračna potpora u vidu jednog transportnog helikoptera i dva AirTractora. Ostali učesnici u vježbi biti će Policija, Crveni križ, Zavod za hitnu medicinu Ličko - senjske županije, Dom zdravlja Otočac, aero-klub "Krila Gacke", HEP, Hrvatske šume - Šumarija Brinje.
Vježba će se provesti u okviru nacionalnog obilježavanja SVIBNJA - mjeseca zaštite od požara, u sklopu aktivnosti povodom obilježavanja Dana Ličko - senjske županije i povodom 120. godina DVD-a Brinje.

21. svibnja 2016.godine u 11h!

Preuzeto:vila-velebita.hr

U organizaciji udruge Ličana „Vila Velebita“ iz Zagreba upriličen je izlet članova udruge i prijatelja posjet Ličko senjskoj županiji, odnosno Otočcu, Gospiću i Karlobagu.
Kako nam je kazao predsjednik udruge „Vila Velebita“ Nikola Kostelac, nakon zadržavanja u Otočcu, posjete sirani „Runolist“, u planu im je posjeta Gospiću, Memorijalnom muzeju „Nikola Tesla“, potom će položiti vijence senjskim žrtvama uoči godišnjice, a potom nastavljaju prema Karlobagu gdje će obilježiti godišnjicu postavljanja spomenika Šimi Starčeviću, koji je podignut u organizaciji Vile Velebita 2008. godine.
Autobus sa 60-tak rođenih Ličana, onih koji vuku korijene iz Like ali i onih koji su prijatelji Like, ovaj izlet upriličili su u sklopu obilježavanja 25. Obljetnice udruge Ličana „Vila Velebita“ iz Zagreba, ali ovo je po riječima Nikole Kostelca i jedna u nizu aktivnosti koje udruga provodi tijekom godine. Dodao je da su pokrenuli i inicijativu za prikupljanje sredstava za izgradnju spomen obilježja trolisnog hrvatskog jezikoslovaca Šimi i Anti Starčeviću i Franu Kurelcu koji bi se trebao izgraditi do jeseni u Gospiću, jer je jezik obilježje naroda i nacije, a njih trojica su ipak udarili temelje jezika i stvaranja hrvatske nacije na ovim prostorima.

(Tekst preuzet sa lika-online.hr, autor: Dražen Prša)

KLIKNI NA SLIKU I POGLEDAJ CIJELI ALBUM!

 Kako je doslo do imena “Stajnica”? 

Stari ljudi ovoga kraja tvrde da mjesto Stajnica nekada se zvalo “Ostavnica” jer se vec desetljecima ostavljaju ova ljepa polja, sume, pasnjaci I brda. Zasto ljudi napustaju Stajnicu?

 

Sto tjera ljude ispod ovoga podneblja da odlaze u daleki svijet I ostavljaju njive ,pasnjake I brda koja ne skrtare plodom? Presao sam par kilometara od Murkoviceve Pilane putem do Vujakov a da nikoga nisam sreo da bi porazgovaral. Stajnica izgleda pusta, praznih polja u jeku ljeta, a kako se I vidi u brdima se nade po par ovaca sa jednim cobanom tamo gdje ih je nekada bilo pedesetak.
Steta da prirodno bogastvo koje je podareno ovome Lickom mjestu nema nikakvog utjecaja na poticaj I razvoj bilo kakve industrije da mjesto Stajnica koliko toliko stane na noge I ozivi.
Prirodna voda koja izvire na vise mjesta poznata je kao jedna od najcistijih pitkih voda u Hrvatskoj, koja igra veliku ulogu u uzgajanju potocnih rakova I pastrve.
Suma koje ima u izobilju od bukve, jele, smreke I bora jedan je od dobrih izvora za poticaj izgradnju drvne industrije I prerade drveta kao sto je I nekada poznati gospodin Murkovic obavljao I zaposljavao mnostvo ljudi iz Stajnice I okolice.
Sa izgradnjom Auto ceste Zagreb-Split koja prolazi kroz mjesto Jezerane dolazi do mogucnosti I ponude turizma za domace I strane ljude kojima je tek kako potrebam svijez zdrak i cista priroda koje na svu srecu Stajnica posjeduje u Izobilju.
U toku razgovora sa nekoliko ljudi primjetio sam da cak neki imaju I Internet pristup na svjetsku Web mrezu I elektronsku postu, koja je danas nezamislivi dio komunikacije u savremenom svijetu.

Ova Stajnicka prioda smjestena ispod same Velike Kapele bogata tisinom a poremecana tek kojim zvukom traktora, motorne pile I zvona praporaca iz daljine godi covijeku .
Cistoca zdraka zudno se uvlaci u svaku poru, kao sto se pozudno udisu gutljaji hladne vode sa svijezeg Stentinog Vrila na kojem je moj djed Toma u davna vremena mlio zito na vodeno kolo uz lampu petrolinku sa pjesmom daleko u noc. 

Zasto sam u daljini sa foto kamerom u rukama I bacio pogled iznad Jablanova u kojima su se utapljali posljednji suncani zraci, ugledao to prekrasno sumovito Brdo iznad Stenticevog Vrila I pomislio samo jedno.

“Niti ja u dalekoj Kanadi, niti toliki drugi koji su napustili svoju Stajnicu, nikad nece moci zaboraviti ovu prekrasnu “Zelenu oazu na Lickome Krsu”.

 

T. Perkovic (Stenta)

Grimsby, Ontario

Canada