Ličko prelo iz Oakvilla (Kanada) održano u dvorani Župe presvetog Trojstva 17 siječnja 2015

I evo, još jedna godina odlazi. Uvijek se na kraju odnosno na početku nove godine gledaju nekakve statistike, no ja to danas neću gledati niti se na početak ove godine vraćati. Sjedim evo i listam nešto starije, knjigu „Stajnica i okolica“ i to poglavlje koje se dotiče starih običaja. Iznosim ovdje nešto prigodno...

„Na Staru godinu tj. Silvestrovo, u kući se sve užurbano čisti. Poslije večernje mise povedu djevojke kolo pokraj crkve i na drugim mjestima.

U novije vrijeme, Nova se godina dočekivala na zabavama. Prema podacima Zvonka Dumenčića, to su u Stajnici najčešće organizirali vatrogasci u Murkovićevom dvoru.

Na sam dan Nove godine u kućama se gledalo na to da prvi posjetitelj bude muška osoba, što bi svim ukućanima te godine trebalo donijeti sreću. Slijedeći to vjerovanje, mislilo se da bi kuću mogla zadesiti nesreća, bude li ženska osoba prvi čestitar Nove godine.

Uoči blagdana Sveta tri kralja obavlja se blagoslov vode u župnoj crkvi. Nasred crkve stoji bačva vode koju župnik blagoslov. Iz svake kuće dođe na posvetu jedna, obično ženska osoba, koja sa sobom ponese posudu za posvećenu vodu, uz to malo soli, zrnja zemaljskih plodina te svijeće. Sol i zrnje biva u crkvi blagoslovljeno, a svijeće  zapaljene. Blagoslvoljena voda koju osoba nazočna tom činu ponese kući, bit će upotrebljena u više prigoda, npr. prilikom skorog blagoslova kuća, što obavlja župnik, kod svadbe, kod pogreba, zatim o Kvatrima kad valja blagosloviti cijlu kuću, blago, dvorište i sve gospodarske zgrade. Kod župnikova blagoslova kuća koji počinje na Sveta tri kralja popodne postojao je običaj da ženska osoba, najčešće raškom tj. motikom za namatanje pređe dotakne župnika po leđima u uvjerenju kako će to pripomoći boljem urodu lana i konoplje kao i drugih usjeva. „ 

Tominac, N., (2004.), „Stajnica i okolica“, str. 266, Zagreb, ZK Stajnica

Kakva god nam bila godina na izmaku sada je već stara, stoga je valja dobrano zakopati i hrabro u novu zakoračati. Kako, gdje i na koji način će to svak od nas učiniti to ostaje na osobni izbor. Meni još preostaje samo vam u svom (ili babinom) stilu uputiti čestitku:

Zafalite se Bogu za staru godinu, zakopljite je, sve ono dobro pamtite, ono loše ni ne spominjite! Nemojte se naljat da se dočeka ni ne sićate ili da, još gore, kakovo čudo napravite! Nemojte se ni prenatrpat da jutridan ne presidite na školjki! Pamet u glavu i neka vam je sretna Nova, ali i nova godina! 

 Slika/Trendi.hr

U srijedu, 23. prosinca održana je 3. po redu skupština Turističke zajednice Općine Brinje. Na dnevnom redu Skupštine bile su izmjene Programa rada i financijskog plana za 2015. godinu i Program rada i financijski plan za 2016. godinu.

Pod predsjedanjem Zlatka Fumića, skupštinari su jednoglasno usvojili Izmjene Programa rada TZO Brinje i Financijskog plana za 2015. godinu. Značajnije su uštede ostvarene na materijalnim rashodima i rashodima za usluge, marketinškoj infrastrukturi te na oglašavanju u tiskanim medijima i ta će se sredstva prenijeti u 2016. godinu.

Direktorica TZO Brinje Mira Špehar je Skupštini predstavila Program rada TZO Brinje i Financijski plan za 2016. godinu. Program rada se temelji na završetku izgradnje turističke infrastrukture (biciklističke staze) te pojačanim promotivnim aktivnostima u vidu tiskanja i distribucije biciklističkih karata, jumbo plakata i dr. Također, TZO Brinje ima u planu prijavu na natječaje za dodjelu bespovratnih sredstava za projekte označavanja biciklističkih staza i izradu štandova za manifestacije. Radi se o natječajima Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice, ali i drugim donatorskim natječajima kako bi se prikupilo što više sredstava za realizaciju programa. U suradnji s Općinom Brinje značajna sredstva će se uložiti i u valorizaciju spilje Siničići, u vidu postavljanja mlinica, označavanja, konzerviranja okoliša i dr. Realizacijom ovog projekta, zajedno s nadstrešnicom čija je izgradnja već u tijeku, spilja Siničići će postati značajan turistički lokalitet. Program rada TZO Brinje i Financijski plan za 2016. godinu su jednoglasno usvojeni.

Skupštinari su pohvalili prvu godinu rada Turističke zajednice Općine Brinje jer vide da se nešto pokrenulo u smislu razvoja turizma na području Općine, ali isto tako su istakli da su svjesni količine posla koji je pred svima jer put razvoja turizma je dugotrajan i mukotrpan i ne događa se preko noći.

Tekst/slika: Općina Brinje

 U utorak, 29. prosinca 2015. u 20:00 sati u kinodvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta održat će se tradicionalni novogodišnji koncert Tamburaškog orkestra Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac.

Tamburaški orkestar osnovan je 2001. godine i okuplja tridesetak članova osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Od svojih početaka pa do danas bilježi brojne uspješne nastupe na lokalnoj razini i izvan Ličko-senjske županije, a svojim kontinuiranim i predanim radom doprinosi očuvanju tradicijske glazbene baštine, kako gackog kraja tako i nacionalne glazbene baštine. 

Tekst/slika: Verica Dasović

"Od ovog petka, na Božić kreće s radom Laudato TV,obiteljska televizija. Od 18 sati možete pogledati najavu svih 13 brendiranih emisija među kojima je i ZUM-Zajedno u mladosti. Kao urednica i voditeljica ove emisije osobno sam ponosna na rad mlade ekipe oko mene koja se trudi mladima dati sadržaj kojeg su željni.

Mediji nas danas oblikuju i utječu na nas,okrenimo to na dobro i odgajajmo mlade kroz medije.

Ponosna sam i da Lika kao regija ima svoju predstavnicu u ovom mediju i drago mi je da vas ponosno mogu predstavljati kao 'dite koje je raslo i trčalo po modruškim livadama'.

Gdje nas možete pratiti?

Gledatelji u Hrvatskoj, LTV će moći gledati putem Hrvatskog Telekoma na MAXtv-u, na kanalu 503 i na Iskon TV-u: kanal 138, TV Start i kanal 140, TV Fun. Preko IPTV operatera emitirat ćemo i u BiH putem HT ERONET-a na HOME.TV-u, kanal 12." 

                                                                                  Dijana Beganović

Faljen Isus i Marija, čestitam Vam Badnjak Adama i Evu da budete živi i zdravi!! Kucilo se,macilo se, prasilo se, janjilo se, ždribilo se, telilo se, rojilo se, rodilo se,kokoše vam kvocale i nesle jaja pi pi pi, ko ko da ,ki ča ima neka da, sve vam živo i zdravo bilo!!! Vaša Kate

 

Čestitkama se pridružuje i ostala ekipa koja piše i priprema Priče iz ličkog kraja: Marija D., Ana B. i Branka P.

 

 

 

Tekst/slika: V.D.

Moja misija da vrijeme uoči blagdana ispunim životnim pričama se nastavlja. Ljudi su to za čijim blagdanskim stolovima već dugi niz godina netko nedostaje, netko o kome možda i ne pričaju mnogo, netko tko je otišao u život vječni , netko tko je ostavio iza sebe golemu prazninu...

 

Današnja priča pripada sinu Zdravka Vukovića, od milja zvanom i znanom kao Zdrava Šare. I prije nego li prepustim ostatak ovog teksta Anti, samo nešto vam želim reći: Kad god vidite čovjeka čiju životnu priču i sudbinu, koja ga je zadesila još u djetinjstvu, znate, ne osuđujte ga zbog bilo kakvih djela nego ga pokušajte razumijeti.  Pogledajte ga u oči, a one će vam otkriti ono što usta nikada neće izreći, niti njegova djela pokazati. Oči će vam reći koliku tugu i prazninu taj čovjek nosi u svom srcu.  

 

„Zdravko Vuković, rođen 03. srpnja 1958 godine,  sin Antona i Lucije Vuković.  Završio je osnovnu školu u Stajnici i nakon toga pohađao srednju školu u Petrinji gdje se obrazovao za mesara. Nakon završetka škole radio je u Industrogradnji u Zagrebu. Majka Kata (rodom iz Bosiljeva) i otac vjenčali su se 07. siječnja 1984. Iste te godine, točnije 18. rujna,  postali su po prvi puta roditelji mojoj (sada pok.) sestri.  Ja sam na svijet došao 20. rujna 1986. godine.  

 

Godine 1991. prijavio se u policiju i tu je počeo kraj ovozemaljskog života.  U obrani domovine izgubio je svoj život.“  

 

Dan 24. kolovoz 1991.godine pamti ne samo Zdravkova obitelj nego i šira zajednica. Kapelica u Žutoj Lokvi vječni je spomen na taj kobni dan kada je Stajnica izgubila jednu prekrasnu dušu, jedna obitelj glavu kuće, a Ante oca...

 

„Sjećam ga se kao kroz maglu, u nekim trenucima dobro, u nekima slabo. Bio sam mali, imao sam tek 4 godine kada je poginuo.

 

Bio je jako dobar, miroljubiv i uvijek spreman pomoći svakom. Tako mi pričaju njegovi prijatelji, ljudi iz našeg kraja i šire, ljudi koji su ga poznavali. Iako sjećanja blijede, ali ostaju slike koje probude te dane iz djetinjstva i uz oca. Izgledom sam mu i sam vrlo sličan. Iako mi kažu da je bio nešto niži nego ja sada. Bio je jako dobre i vesele naravi.

 

Koliko god sam bio mali kada sam ga izgubio, ali jedan poseban trenutak urezao mi se u sjećanje. Sjećanje je to koje me veže na dane kada je radio u Zagrebu. Jednom prilikom kada je dolazio kući donio mi je dva kaubojska pištolja, koja sam posebno volio i vjerno čuvao i čuvam još i danas, a nisam niti sanjao da će mi postati tek uspomena na oca.

 

Ne sjećam se točno trenutka niti dana niti kako smo saznali da je poginuo. Možda i bolje da se toga ne sjećam nego da pamtim one lijepe trenutke. Kao dijete poginulog branitelja nisam opterećen nikakvim privilegijama niti ih tražim jer mi niti jedna od njih ne može nadomjestiti oca. Borim se sam za sebe kako najbolje znam. Očev lik, djelo i njegova prisutnost jako mi nedostaju. Zasigurno bi mi dao i poneki savjet u nekoj životnoj situaciji, problemu, a i kad ih ne bi bilo, skupa sa mnom bi se veselio, smijao i radovao.

 

Imao sam sretno djetinjstvo dok je bio živ, a nakon njegove pogibije život mi se promijenio. Nema više njegove ljubavi i zaštite u mom životu... I kada bih ga imao priliku samo još jednom vidjeti, sigurno bih zanijemio i samo ga snažno zagrlio.“