Unatoč skromnim proračunskim financijskim sredstvima kojima raspolaže Općina Brinje, načelnik Zlatko Fumić čini sve kako bi život stanovnika Općine Brinje učinio što kvalitetnijim. Potvrda za to su i poslovi na uređenju nerazvrstanih cesta. Lijepo jesensko vrijeme iskorišteno je za nasipavanje tampona i asfaltiranje nerazvrstanih cesta te je ovih dana asfaltirano preko 2,5 kilometara nerazvrstanih cesta. Nove kilometre asfalta su dobili zaseoci u Letincu, Vodoteču, Križ Kamenici, Križpolju, Lipicama, Stajnici te ulice Rajkovići, Draženovići i Zadgrad u Brinju. U ceste se ugradilo 720 tona asfalta, a asfaltirani su većinom oni dijelovi koji su najnužniji. Investitor radova je Općina Brinje sa manjim učešćem mještana te ukupna vrijednost svih radova iznosi preko 600.000 kn. Izvođač radova asfaltiranja nerazvrstanih cesta bila je tvrtka Rudar d.o.o. iz Tounja.

Tekst/Općina Brinje

 

U mjesecu prosincu će u Općini Brinje biti održana izobrazba o pravilnoj uporabi pesticida.

Pozivaju se svi poljoprivrednici sa područja općine Brinje koji su zainteresirani za pohađanje edukacije „Izobrazba o sigurnom rukovanju pesticidima“ da se sve do kraja mjeseca studenog jave u Općinu Brinje (tel: 701-260, e-mail: ured-nacelnika@brinje.hr).

O lokaciji i vremenu održavanja izobrazbe, zainteresirani poljoprivrednici će biti pravovremeno obaviješteni.

JUO Općine Brinje

Tekst/Općina Brinje

Slika/zivotnaskola

Danas se obilježava Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.Prije 24 godine, 18. studenog 1991. godine, nakon tromjesečnog otpora slomljena je obrana Vukovara. Bitka za Vukovar najkrvavija je bitka Domovinskog rata. Od početka borbe za grad, 25. kolovoza 1991., po podacima vukovarske bolnice, do sloma obrane grada 18. studenoga 1991., ubijena su ili poginula 1.624 branitelja i civila te je ranjeno njih 1.219. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7.000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22 tisuće osoba. Na popisu zatočenih i nestalih osoba u Domovinskom ratu još je 310 osoba s vukovarskog područja. Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 29.10.1999. godine donio odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu koju je podnio ovaj herojski grad i time stvorio temelje za obranu Hrvatske od agresora.Istoga dana kada je pao i Vukovar, na drugom kraju Hrvatske, u Ravnim kotarima u selu Škabrnji počinjen je još jedan bezuman ratni zločin. Tog kobnog jutra pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi na čelu s Ratkom Mladićem slomili su otpor hrvatskih branitelja. Brojčano i municijom nadjačani branitelji nisu se mogli obraniti. Nakon sloma otpora demoraliziranih branitelja, agresor je Škabrnju sravnio sa zemljom. Uništeni su stambeni, vjerski i ostali objekti. Planski izvedenim zločinom etničkog čišćenja, toga dana su u selu Škabrnji, život su izgubile 84 osobe hrvatske nacionalnosti – 26 branitelja i 58 civila.Vukovar i Škabrnja, zbog tragedija koje su ih zadesile, postali su simbol stradanja, ali i bolni podsjetnik na sve žrtve koje su dale svoj život za samostalnu i slobodnu Hrvatsku.

Izaslanstvo Općine Brinje na čelu sa zamjenikom načelnika Karlom Devčićem je na brinjskom trgu paljenjem svijeća za žrtvu Vukovara i Škabrnje 1991., na dostojanstven i primjeren način odalo počast svim žrtvama koje su dale svoj život za neovisnu i slobodnu nam Domovinu.

Tekst/FB Općina Brinje

Slika/SSDugoSelo

Oj mostiću,
Kraj putića
Koja li je tvoja srića?

Za tren si na vijuge 
Kakve li su tek uz kraj
ono pruge?

Malo si na brigu,
malo na zavojeee 

Fućka ti se ča je njivo, tvoje ,moje..
Gljedan naprv sebe,

Uf zasuzi mi oko..
Oćeš više izravnat svoje pute?

Avti sikću od krive rute!

Oj mostiću,
Kraj putića 
Jel ono upaljena svića?

Bit će kako ni elektrike više nema,
Spičit će nas velika trema!

Nemoren više bečit se u te,
Ispravi otaj put..

Ben ti navoje,
I ote zavijutke!

Gasin radijo..
Vrćen ga na MUTE!

Pisma baj Kate Ottozez 

Tekst: V.D.

Slika/wikimedia

 

Brojne stare običaje današnjica zaboravlja. Plesti pavenku uoči svadbe imalo je višestruku namijenu. Ponajprije tu bi se okupila najbliža mladenkina rodbina i najdraže prijateljice, druge s kojima će se razdvojiti kada ode iz sela pa je to veče bilo preplavljeno i tugom i radošću. Svi koji se okupe oko stola s pavenkom uposlili bi sepletenjem vijenaca i pripremanjem kitica za svatove. Nasred stola stajalo je rešeto i kako se ono praznilo od zelenila tako se punilo novcem i drugim darodima prisutnih. Uz to je išla i prigodna pjesama:

Lipa Ane venac plete,

od pavenke od zelenke

i od smilja prigorskoga,

traži Boga blagoslova i svojega starijega.

Daruj oče, daruj majko,

daruj svoju lipu ćerku.

Sutra će ti odlaziti za njom će ti žao biti...

Tako se napjevava i ostalim ukućanima. Vjenac od pavenke stavljao se oko kućnih vrata i vrata crkve kao i u kitice svatovima. Ništa od toga nije smjela imati djevojka koja nije nevina stupala u brak. Pavenka i bijela haljina znak su njezina djevičanstva i njen najvrijedniji miraz koji donosi u kuću gdje dolazi. Pavenku još nazivaju cvijećem Blažene djevice Marije, a narod se toga spominje kroz stihove: Oj, pavenko Majke Božje cveće, nema cure ka te ubrat neće. Tako se ovaj običaj pamti u mjestu Sinac na izvorima rijeke Gacke u srcu kršne Like.

Tekst/slika: Jasna Ilić
 

 

Tjednima vjerno pratim slučaj bećarac o kojem sam više pisala i na svom blogu u tekstu pod nazivom A moj mali ne hvali se mnogo, ja ti došla, a ti nisi mogo, a sada prenosim lijepu vijest sa 24sata za sve koji su poput mene bili na strani tog bećara.

Nepravomoćnom presudom sutkinja Dunja Bertok oslobodila je Branimira Čolakovića iz Valpova od optužbi policajke Marije Iličić koja je smatrala da ju je taj član KUD-a Valpovo ponizio i povrijedio njezino dostojanstvo stihom 'Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi...'.

Naime, sutkinja je u kratkom obrazloženju presude rekla da sud nije mogao utvrditi prekršaj niti da se Branimir Čolaković uopće obratio policajki spornim bećarcem tijekom povorke u kojoj se kretao s kolegama iz folklornog društva na Ljetu valpovačkom 28. lipnja. 

Prisjetimo se izjave gospođe Verice Dasović, organizatorice kulturnih zbivanja u Otočcu, koju je dala za LikaClub u vrijeme kada je ovaj slučaj izašao u medijima.

"Običaji se prenose i čuvaju. Bećar i bećarac ne izostaju niti na jednom tradicionalnom događanju ili manifestaciji.
Bećarci umjerenog teksta pa do onih koji su neumjerenog sadržaja..Ali zar to nije prihvatljivo? Kome je smetalo? Nikada nikom! Zar moramo uvoditi “fućkanje” umjesto tekstova? Ili je možda upitna tehnika pjevanja?
Možda bi bilo dobro da se tehnološki prebacimo u slušanje bećaraca putem slušalica i onda bi se mogao dogoditi apsurd diskriminacije.. Zašto? Netko bi u prolazu mislio kako se njemu ili njoj smijemo!
Mladi bećar iz Valpova je bio i ostao bećar! A folkoraši mu daju svu svoju podršku bez obzira na apsurd koji se događa ovih dana."

Slučaj, za kojega mnogi nismo niti vjerovali da je uopće slučaj, riješen je u korist ovog bećara, ali i vrijednosti bećarca!

Slika/freevk.htnet

Od svih izbornih jedinica, nama je naravno najzanimljivija ona koja obuhvaća Ličko-senjsku županiju.  To je lX.izborna jedinica koja obuhvaća Ličko-senjsku, Zadarsku, Šibensko-kninsku i sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije i to: 

- područje Ličko-senjske županije u cijelosti, 

- područje Zadarske županije u cijelosti, 

- područje Šibensko-kninske županije u cijelosti, 

- sjeverni dio Splitsko-dalmatinske županije - gradovi i op-ćine: Dicmo, Dugopolje, Hrvace, Kaštela, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Okrug, Otok, Prgomet, Primorski Dolac, Seget, Sinj, Trilj, Trogir, Vrlika.

Rezultati objavljeni na izbori.hr za tu izbornu jedinicu pokazuju sljedeće:

DOMOLJUBNA KOALICIJA 8 mandata, 49,56%, 115982 glasova
HRVATSKA RASTE 4 mandata, 25,96%, 60762 glasova
MOST 2 mandata, 15,12%, 35382 glasova

Slika/jaska.hr 

Lijepo jesensko vrijeme iskorišteno je za početak radova na obnovi starog drvenog mlina vretenaša koji se nalazi u Senjskoj ulici u Brinju. Mlinu vretenašu je zahvaljujući naporima Konzervatorskog odjela Gospić na čelu sa pročelnikom Hrvojem Giaconijem osiguran status zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske, a spomenička vrijednost ovog objekta vernakularne arhitekture leži u visokom stupnju očuvanosti, što svakako predstavlja rijedak slučaj na području Like te također predstavlja važan spomenik vezan uz tradiciju prerade i mljevenja žitarica na području Brinja i okolice. Riječ je o građevini pravokutna tlocrta, dimenzija 7.25 x 4.15 m, a mlinsko postrojenje sastoji se od dvije jedinice (kola), od kojih su očuvani gotovo svi elementi. Također se u mlinici nalaze i škrinje za pohranu brašna.

Ove godine za obnovu mlina je od Ministarstva kulture odobreno 50.000,00 kuna koje će se utrošiti za kompletnu izmjenu krovne konstrukcije i postavljanje krova od smrekove šimle dok se za iduću godinu sukladno odobrenim sredstvima Ministarstva planira nastavak građevinskih radova na obnovi staroga mlina. Izvođač radova je Bab d.o.o. iz Otočca, a nadzor vrši Engrad d.o.o. iz Otočca.

Tekst/slika: Općina Brinje

 

 

Nema torte niti pečenke, niti ikakovog troška oko proslave ovog rođendana, ali baš kako su Priče iz ličkog kraja nastale i kako djeluju, tako i slavimo njihov prvi rođendan. Sa puno dobre volje bez ijedne kune. Eto, i one su vam svima dokaz da ne treba novac baš za sve. Nekad je potrebna samo dobra ideja, puno dobre volje i eto obilja bogatstva, da budem konkretnija, bogatstva duše. Jel tako?

Neću nešto previše pričati jer se napričam i napišem gotovo svaki dan, ali ipak par riječi, rečenica, jednostavno osjećam da moram napisati.

Jedna lijepa priča odvila se i odvija se s tom stranicom koja uopće nije nastala s takvim ciljem. No, eto, kako to obično biva, najbolje stvari se događaju neplanski.

O samom početku svega toga već sam pisala, iako ni o tome ne bi bilo riječi da to prvi nisu učinili kolege sa portala LikaClub i na tome im doista veliko hvala.

Osoba koja je tu gotovo od samog početka, Ana Biškupić iz Brinja, jednostavno je nešto najbolje  što se tim Pričama moglo dogoditi. Kažem vrlo često za sebe „Nemam sreće u nekim stvarima, ali bar njuh za dobre ljude imam.“ I to je valjda ono najveće bogatstvo koje mi je Bog mogao dati...dobre ljude. I Ana je jedna od njih. Prijateljica i kolegica i najjača suradnička karika, stoga ovdje i njoj prepuštam par riječi:

"Ajde da i ja napišem par slavljeničkih riječi. Priznajem, nije lako biti dio ovako velike priče. Nisam niti sanjala da će to te Priče postati, ali možda baš zato i jesu upravo to i postale.  Svaki novi dan sa Pričama je izazov, jer kad imate toliko puno dragih ljudi i obožavatelja uvijek ste na iskušenju originalnosti i dosljednosti jer ipak smo (nesvjesno) postale dio onih koji ljudima prenose dio kulture, vijesti, priča i svega ostalog što se tiče Like, a posebno brinjskog kraja.  Nedavno smo prešle brojku od 3500 pratitelja i to je stvarno velika brojka za nas jer znamo da su to naši fanovi. O brojkama ljudi koji nas prate rekle bi mi „iza ćoša“ neću niti govoriti jer je iznad svih očekivanja. Mi ćemo nastaviti istim tempom kao i do sada. Nije da previše razmišljamo što bi objavile, mi to radimo usput uz svakodnevne obaveze i po onom principom „što mi padne na pamet to i objavim“ i tako ćemo i nastaviti jer usprkos svima i svemu, to je nešto što radimo prije svega za svoju dušu. Želim našim Pričama još puno virtualnih godina te još puno istinskih obožavatelja!"

Mnogo je tu ljudi koji tu stranicu pune svojim porukama, fotografijama, idejama i onih koji nas prate. Ona koja je s nama od početka, iako ne na način kao Ana, ali zaslužuje spominjanje i zahvalu, Marija Draženović. Njezin doprinos „iza kulisa“ itekako je značajan.

Još jedna osoba koja je Priče svojim šaljivim tekstovima počela širiti dalje od brinjskog kraja naša je Kate Ottozez, odnosno Verica Dasović iz Otočca i na tome joj hvala.

I šećer na kraju, ekipa admina sa portala ZK Stajnica za čiju podršku od početka mog rada još od 2005.godine ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se zahvalila. Kako za dano povjerenje za objave članaka na samom portalu, tako i za fb stranicu Priče iz ličkog kraja. Jednostavno su tu, što god, kad god, s čim god se javim, podrška je neizostavna. Nadam se da ću daljnjim radom pokazati, kad već ne znam nikako drugačije, najbolje i najljepše hvala.

No eto, svega toga ne bi bilo da nije ljubavi prema tom našem zavičaju, prema tom podkapelskom kraju.  S tim u vezi prepustit ću Pričama da kažu završnu riječ;

Često nam baba zna reć „A je vrag u vami!“, a mi na to kažemo

„Ma ni vrag, baba, nego lička krv!“