Često od svojih starih čujemo kako Božić nije što je nekad bio, kako se danas izgubio duh tog blagdana, koji je u prošlosti u mnogim krajevima predstavljao jedno od najvažnijih dana u godini. I nas je zanimalo kako je to zaista izgledalo, te vam donosimo priču o minulom Božiću kakav se nekad slavio u hladnoj, snježnoj Lici.

U kršćanskoj tradiciji Božić, uz Duhove i Uskrs, spada među tri najvažnija blagdana. Tako su i običaji vezani uz njega posebno utkani u povijesnu tradiciju mnogih krajeva Hrvatske. Slama, čestitari i mnogi drugi, većini su krajeva zajednički, no jednako tako svaki kraj krije svoje posebnosti. Razni su običaji iz minulih vremena do danas ostali sačuvani, uvedeni su neki novi, no mnogi jednako tako padaju u zaborav. Kako se to ne bi dogodilo, popričali smo s Anom i Krstom Marinić, koji su 60-ih iz Stajnice u Lici doselili u Zagreb s dvoje male djece, no i dalje se jasno sjećaju svih detalja oko priprema za Božić i božićno slavlje.

„Božić je bil tri dana, bil je Božić, Stjep

Općina Brinje i ovu godinu organizira doček Nove godine točno u podne.

Pozivaju sve mještane iz Brinja i okolice na veliki doček, 31. prosinca 2014., koji organiziraju kod bolnice na trgu.

Organizator osigurava dobru cjelodnevnu zabavu uz bend "Dobitna kombinacija" i Zvonimira Ostovića "ZOX " .

 Prema staroj priči, beba je prije rođenja upitala Boga:
- Kažu da me sutra šalješ na Zemlju...ali kako ću se ja ondje snaći ovako bespomoćna?
- Odabrao sam anđele za tebe. Oni će te čekati i brinuti se za tebe. Svakog će se dana dana s tobom smijati, dobivat ćeš njihovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće - odgovorio je Bog.
- Kako ću se s ljudima sporazumijevati kad ne znam njihov jezik?
- Tvoji će te anđeli naučiti jezik, pa ćeš se moći sporazumijevati.
Dijete je podiglo glavu i upitalo:
- Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?
- Tvoji će te anđeli čuvati makar po cijenu života - odgovorio je Bog.
- Hoćeš li mi barem reći ime mojih anđela - upita dijete.
- Nije važno kako se zovu. Ti ćeš ih zvati 'mama i tata’ - odgovori Bog.

 

 

Naša Anita (iz Stajnice) i Frane (iz Jezerana) sinoć su dobili životnu ulogu, ulogu anđela čuvara malenom Bruni. Postali su roditelji prekrasnog momčića, rođenom sa 3500 g težine i 54cm dužine.

ČESTITAMO PONOSNIM RODITELJIMA PRVOROĐENCA!

 Kao i svake, tako je i ove godine u Stajnici svečano obilježen dan Sv. Nikole. Uz trenutnog župnika, za oltarom su bili prisutni bivši župnik M. Vazgeč, vlč. P. Ivkić, a predvoditelj misnog slavlja bio je svećenik iz Ogulina.

Uz župljane, prisutni su bili načelnik općine Brinje gosp. Zlatko Fumić zajedno sa svojim suradnicima. Općina Brinje ujedno je zaslužna za poklone koji su se na kraju Mise podijelili malim Stajničarima.

Andrea Halgota sa djecom iz Stajnice (gotovo svi)

Legenda o Sv. Nikoli kaže:

Nikola je rođen početkom 4. stoljeća u gradu Patara, na prostoru današnje Turske u bogatoj obitelji. Njegovi su roditelji umrli od kuge, a Nikolu ostavili kao nasljednika bogatstva. Bogati dječak otišao je živjeti kod svog ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri.

Sve svoje bogatstvo Nikola je već tada počeo dijeliti sa siromašnima, ali na način da oni nisu znali tko im je dobročinitelj.Još kao tinejđer osjetio je Božji poziv i postao svećenik, a biskup... Bilo je to u vrijeme kada se u Miri vijećalo tko će bit novi biskup i odlučili su "čovjek koji ujutro prvi dođe na jutarnju molitvu, bit će biskup", a taj prvi čovjek bio je Nikola. 

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Umro je 06. prosinca 327. god. 

Zašto se djeca daruju tog dana baš na način kakav se daruju kazuje priča iz njegova života koju svakako ispričajte svojoj dječici...: 

"Nikola je kao dijete ostao bez roditelja, koji su mu ostavili golemo bogatstvo. Brigu o dječaku preuzeo je ujak. Od njega je Nikola čuo tužnu priču o čovjeku koji je izgubio sav svoj novac, a imao je tri kćeri koje je želio udati. Bez novca to nikako nije mogao, jer je u to vrijeme svaka mlada djevojka u svoj novi dom morala donijeti miraz. Nesretni čovjek čak nije imao novaca ni za hranu, pa je njegova obitelj već dugo vremena gladovala. Stoga je bio prisiljen na najtežu odluku kako bi ih spasio od smrti – da ih proda kao robinje. U svom ih domu više nije mogao držati. Djevojke su bile tužne jer nikada neće imati svoje obitelji, do kraja života će biti robinje, a o njihovom životu odlučivat će drugi.Večer prije no što je najstarija kćerka trebala biti prodana, Nikola je kroz prozor njezine sobe ubacio čarapu punu novca. Kad se ujutro probudila, pronašla je smotuljak pun zlata! Bila je presretna, jer zlato je bilo dostatno za njezinu svadbu i hranu za cijelu obitelj. Sljedećeg jutra pronašli su još jednu čarapu sa zlatom! Sada su imali dovoljno novaca i za vjenčanje druge kćeri! Treću čarapu punu novca Nikola je u dom siromašnog čovjeka ubacio preko dimnjaka, jer su svi prozori bili zatvoreni. Legenda kaže da je novac pao u čarapu koja se sušila iznad peći." 

Većina ljudi umjesto čarapa stavlja cipelice, čizmice, a mi ličani buce... da više stane.

Danas je taj drag svetac poznat kao lik koji obraduje djecu svojim poklonima. Na zapadu se često uspoređuje s Deda Mrazom (na eng.Santa Claus skraćeno od Santa Nikolaus). Sveti Nikola svetac je katoličke i pravoslavne crkve; biskup, zaštitnik moreplovaca, ribara, pekara, zatvorenika, putnika, brodova, trgovaca, djece, studenata, još mnogih drugih, ali i naše Stajnice i Stajničara!

SRETAN IMENDAN SVIMA KOJI NOSE IME TOG SVECA I VELIKOG DOBROČINITELJA!

Jel vam poznat ovaj natpis iz naslova? Često se može vidjet na automobilima s invalidskom iskaznicom ili parking mjestima namjenjenima njima. Ljudi s određenim hendikepom uvijek nam "zapnu za oku"...nažalost najčešće izazivaju žaljenje ili upiranje prstom. Ne znam, možda sam koji put osjećaj sažaljenja i sama osjetila, ali nakon što sam imala priliku radit i družit se s takvim ljudima, moji osjećaji na sam njihov spomen ili pomisao, izazivaju divljenje.

U selima je situacija puno teža nego u gradu. Djeca, mladi, ljudi s invaliditetom nemaju razumijevanje okoline gotovo nikakvo. Nije to možda ni za zamjerit... Kud je inače manje ljudi nego u većim mjestima tud su "pikovi" na "različite" ljude puno veći. Mediji bi u tom slučaju, a i sve više obrazovanih ljudi, mogli, i ne samo mogli, nego već i mijenjaju svijest seoskih ljudi o tom problemu. U to sam se i sama uvjerila u posljednjih nekoliko godina.

S početka priče spomenula sam da sam imala priliku tj.čast radit s mladima s različitim hendikepima i znate što ću vam reć...Bilo je to baš nekako u vrijeme kad sam psihički tonula, a onda je doslovce pala s neba ponuda za rad s tim mladima. Jedan dan bio je dovoljan da moje psihičko stanje dignu na max, a svo ostalo vrijeme bilo je učenje...ja njih s obrazovnim ciljevima, a oni mene s odgojnim i životnim. Trebam li onda išta još dodat?! Vjerujte mi da su ti ljudi posebni i njihov invaliditet nije ništa u usporedbi s onima većine nas "normalnih"!

* Sve ovo napisala sam povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom *

"Međunarodni dan osoba s invaliditetom 3. prosinca je dan međunarodnog poštivanja promoviran od strane Ujedinjenih naroda od 1998. godine. Povijest međunarodnog dana osoba s invaliditetom potječe iz davne 1956. godine. Dana 8. kolovoza 1956. godine u rudniku ugljena Bois du Casier u Belgiji planuo je požar u kojem su stradala 262 rudara. Ta se nesreća pamti kao rudarska nesreća s najvećim brojem ljudskih žrtava u nekom rudniku ugljena. U spomen na taj događaj određeno je i obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom." 

Preuzeto sa: 

http://www.mogusve.org/2013/11/uorganizaciji-ustanove-uriho-u.html?m=1

 "Od prvog dana prosinca pa do samog Božića išli su vjernici na zornice ili mise koje se služe u rano zimsko jutdo, obično u 6h. Na blagdan sv.Lucije, 13.prosinca, posije domaćica u neku plitku posudu šenicu, tj.žito koje će do Božića narasti i stajati preko božićnih dana na stolu u družinskoj sobi. Ono će se nakon blagdana iznijeti iz sobe i dati blagu da ga pojede, što će, vjeruje se, donijeti kući sreću... " (Nikola Tominac, "Stajnica i okolica", str.263.)

Adventski vijenac - krug simbolizira život vječni, a svijeće svjetlo Kristovo.

Prvi svjetski rat je u godini u kojoj obilježavamo 100 godina od početka rata zasluženo izašao iz sjene Drugog svjetskog rata. Veliki rat osvanuo je u muzejima, na stručnim skupovima, u medijima. Srijedom smo pratili izvrstan serijal na HTV-u »Hrvati u Prvom svjetskom ratu«.

Jedan od stručnih suradnika na serijalu je umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Nikola Tominac. Autor je niza članaka, priloga, knjiga o povijesti hrvatskih postrojbi, od francusko-habsburškog rata početkom 19. stoljeća do Domovinskog rata, s posebnim naglaskom na Prvi svjetski rat. Stručni je suradnik više izložbi posvećenih Prvom svjetskom ratu u Hrvatskoj, ali i u Ukrajini te prilikom posjeta Beču, grobovima

generala Sarkotića i Borojevića, bojištu kod Verduna i Sočanskom bojištu. S Muzejom Grada Zagreba priprema veliku izložbu o Velikom ratu. Trenutno radi na projektu – ratni put 79. pješačke pukovnije »Grof Josip Jelačić« iz Otočca u Prvom svjetskom ratu. Posebno je zanimljiva Tominčeva uloga u otkrivanju sudbina poginulih i nestalih hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom ratu.

S Nikolom Tomincem razgovarao je o ratu, putevima i sudbinama hrvatskih postrojbi, o friziranim pogledima na rat i sudbinama ljudi novinar riječkog „Novoga lista“ Anto Ravlić.

Intervju donosimo u cijelosti u prilogu.