Povodom 

smrti našega dragog člana Marka Tominca – Gutmana iz Budaševa kod Siska njegovoj obitelji izražavamo iskrenu sućut u ovim teškim trenutcima. Neka Vam dragi Bog dadne snage u prevlađivanju boli povodom gubitka Vašeg Marka.

Članovi ZK Stajnica 

U Općini Brinje, hotelu „Lika Jug“ uz autocestu A1, danas je uz nazočnost stotinjak načelnika i zamjenika načelnika hrvatskih općina održana sjednica Skupštine Udruge općina u RH.

Skupštini je nazočio ministar Uprave Arsen Bauk, dožupan Ličko senjske županije Sanjin Rukavina kao izaslanik predsjednika Hrvatske zajednice županija Tomislava Tolušića, gradonačelnik Gospića Petar Krmpotić kao izaslanik predsjednika Udruge gradova Željka Turka.

Kad je riječ o novom Zakonu reforme lokalne uprave i samouprave predsjednik Udruge općina RH Đuro Bukvić drži da će s njim jedan dio općina dobiti a jedan izgubiti, što će pokazati budućnost.

O tome više na: lika-online.com.

Sjećate se objave, najave koncerta "Snježani u čast"? Koncertom smo je kao zajednica sumještana još jednom pozdravili, a njezin je stariji sin, kad god mu je teško i kad ga obuzme tuga, tiho pjesmama zaziva...

Vlatko Jambrović - pjesme majci

***

MAMA! Nema te, znam...

Ali nije to zauvijek, zauvijek ne postoji...

Vratit ćeš se ti kroz snove,

Kroz sjećanja,kroz uspomene..

Vratit ćeš se svaki put

kad pomislim na tebe!

Postojiš u svakoj suzi koja padne,

U svakom trenu kad ti ime izgovorim...

Nisi nestala, samo si zaspala.

I znam da sanjaš, sanjaj i dalje...

A ja? Ja ću čekati trenutak

Kada ćemo se opet sresti i

Kada ćeš opet biti uz mene..

Ali tada te neću pustiti da odeš....

***

Moja majka spava, ne ustaje više.

U kuhinji njenoj kolač ne miriše,

nit kava kuha, nit se s nama smije...

Nikad više neće biti kao prije.

Umorno je srce prestalo kucati.

Uzalud sada plačem...

Majko ti se vrati..

Ne mogu ti majko mila

više reći hvala što život

si meni dala..

Al moje te srce još i danas voli,

za tvoju se dušu dragom Bogu molim..

***

Mladić koji me oduvijek oduševljavao svojim pjesničkim darom, ostavio me bez teksta i današnjim postom na fb profilu...pjesma za Vukovar...

 

Prije 20-ak godina, Vukovar je pao 

Ja još nisam bio rođen

i o tome ništa nisam znao

Ali sada znam sve,

ko je bio, kada i gdje 

Ko je to mojoj Hrvatskoj rušio sne

Znam za heroje naše,

da za Hrvatsku su život dali

Za Hrvatsku našu ti heroji su pali

Da sada ja, i prijatelji moji

Slobodno šetamo i da se nitko ne boji

Hrvoje Borić

Ne mogu da se ne osvrnem na ukrase koji već lebde po trgovačkim centrima i ulicama gradova. Uskoro će krenut i one srcedrapajuće reklame za humanitarne akcije, pozivi, apel "pomozimo najsiromašnijima" itd...od čega me glavi boli čim se sitim što nam slijedi u prosincu. 

Pitam ja vas, kadi su svi ti veliki pozivi na humanost tokom cijele godine?! Po medijima se vode rasprave jel prerano za ukrašavanje?! Koga briga hoće li bit mjesec ili jedan dan prije Božića?!

Ako ti ukrasi označavaju početak humanih akcija e pa onda nek počnu u siječnju i traju do prosinca!

Naravno da ne možemo promijenit razmišljanje cijelog svijeta, al jedno možemo sigurno: SVOJE! Nije sve u materijalnom pomaganju. Koliko je starih oko svih nas koji su sami i koji vape samo da ih netko posjeti i prozbori s njima par riječi; uzmite ogledalo pa se pogledajte tu i tamo kakvu facu imate prolazeći cestom, kad ste se posljednji put nekome starijem ili tužnom ili vidno nesretnom i zabrinutom, u prolazu samo nasmiješili, a kamo li, ne daj Bože, pozdravili sa jednim "dobar dan"?!

Razmislite o ovome ljudi, ako i nemate kad, a onda možda u trenutku kad stupate nogom ili šljukom na autobusnoj stanici čekajuć autobus ili možda u redu za bankarski šalter ili u redu na benzinskoj...toliko je situacija kada imamo vremena i za razmišljanje i za prozborit s ljudima oko sebe par lipih riječi, a mi ga potrošimo psovat ovima ispred nas sve po spisku ili složimo namrgođen i bisan zraz lica da ako bi nas ki ča i pital, boji se i pisnut da ga ne odalamimo.

Dakle, odgovor za naslovno pitanje...JA SAM ZA "BLAGDANSKE UKRASE" TOKOM CIJELE GODINE!

 

U izložbenoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta otvorena je izložba arhivskog gradiva Državnog arhiva u Gospiću, pod nazivom „Lika u Velikom ratu“. Izložba je upriličena povodom stogodišnjice početka Prvoga svjetskog rata, a brojno posjetiteljstvo je moglo vidjeti mnogo starih fotografija iz tog razdoblja, što je sve, dakako, popraćeno i primjerenim tekstom.

 

O Velikom ratu uvodno je govorio dr. Željko Holjevac, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, spomenuvši glavnu postrojbu koja je sudjelovala na svima tadašnjim ratištima, od talijanskoga, ruskoga i srbijanskoga, a to je bila 79. pješačka pukovnija "Grof Josip Jelačić", čije je sjedište bilo u Otočcu, popularno nazivana 79. Jelačićeva pukovnija. Holjevac je naglasio da je iz tog vremena Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke tiskala memoare Frane Dubravčića, pod nazivom „Živ sam i dobro mi je“, u kojima se opisuje autorovo ratovanje u Velikom ratu.

Veliku stručnu pomoć ovoj izložbi pružio je Nikola Tominac. O izložbi više na glasgacke.hr.

Znate nastavak ove pisme čiji je naziv u naslovu? "...svako malo žene lete javnom bilježniku".Znam da je većini ovo izmamilo osmjeh na licu...

Nažalost, u cijeloj Lijepoj našoj takav trend kao da je postao moda.Jel to uistinu tako ili je nešto drugo posrijedi, pogotovo kad je u pitanju Lika,male sredine i općenito sela diljem RH? Ja ću svoja razmišljanja u nastavku teksta posvetit upravo tim malim sredinama.

Znam da su razlozi rastava različiti, al jedan od glavnih je što žene više nisu što su nekad bile. Nekad bi se udavale odmah nakon osnovne škole, samo da ne bi ostale stare cure, u muževoj kući bile su kućanice, majke (uglavnom velikog broja dice), žene, ljubavnice, farmerice, vrtlarice...jednom riječju, SVE, samo jedno ne: obrazovane žene. Na obrazovanje se odmah veže niz ostalih funkcija: zaposlene, odsutne od kuće, viđene, u društvu...itd.I eto odgovora na pitanje zašto se danas toliko brakova razvrgava. Muškarci koji se ne znaju prilagoditi, koji su odrasli u obitelji gdje su majka, baka i sve žene u kući bile samo one žene opisane na početku; takvi muškarci vrlo teško prihvaćaju činjenicu da im je žena poput njih samih, da donosi kući zaradu (bez obzira veću, manju ili jednaku njemu). Koliko god im u početku to čak i imponira, ako su "slabi" i padnu pod utjecaj okoline (u kojoj je većina još također tog starog svjetonazora), tada će se prvotno oduševljenje i ponos polako gasit i prelazit u nešto drugo. S druge pak strane žene ne žele odustat od svojih ciljeva, smatraju da mogu uskladit obitelj i posao, što i je moguće samo uz podršku obitelji, ukućana. 

Hoće li se nać kompromis, hoće li oboje supružnika i dalje moć ostvarivat ciljeve svog "ja", obavljat poslove koji ga čine sretnim i zadovoljnim, koji ga ispunjavaju (...), ehhh upravo o tom kompromisu ovisi i opstanak bračne zajednice. Sve ovo pišem iz vlastitog iskustva i nažalost koliko god ljubav dvoje ljudi veže toliko s druge strane shvatiš da je za suživot potrebno puno više od ljubavi...puno, puno više. I onda kad vidiš da više jednostavno ne ide i da više nema smisla i digneš ruke od braka...braka u kojem su rođena dica, zašto je onda okolini čudno da se ti ljudi i dalje viđaju, druže?! Zar prestankom bračne zajednice prestaje egzistirat obitelj?! Po razmišljanju starog kova odgovor bi bio "Pa nego! Ako si išla, više se ne smiš pojavit ni blizu." Ma kako da ne. I tu opet ključnu ulogu odigra snaga ljudi kojih se to tiče, tih bivših supružnika, ali i dalje roditelja svoje djece. U mom slučaju, društvo nije moglo odigrat nikakvu ulogu...mislim da ljubav prema djeci jednostavno nadjačava sve! Obitelj je jedina zajednica koja traje i za koju vrijedi "dok nas smrt ne razdvoji"...bez obzira na sve i bez obzira negirali mi to ili bježali od tih roditeljskih prava i dužnosti, ta obitelj jednostavno p o s t o j i !!!

 

Hrvatska u Prvom svjetskom ratu novi je dokumentarni serijal koji se od 5. studenog počeo prikazivati na Prvom programu Hrvatske televizije. U četiri epizode vodit će vas kroz vojne i političke događaje toga vremena, pružajući uvid u atmosferu koja je prethodila Velikom ratu, uzrocima i tijeku ratnih zbivanja te sudbini Hrvatske i Hrvata u njemu.

U serijalu su korišteni materijali iz Filmskog arhiva Austrije među kojima su i dosad neprikazane snimke iz toga doba. Ratni događaji su predstavljeni i igranim scenama kojima su ilustrirane uspomene hrvatskih vojnika sačuvanih u memoarskim zapisima toga vremena.

U izradi serijala kao stručni suradnik za vojna pitanja sudjelovao je i Nikola Tominac. O serijalu više na: http://www.hrt.hr/prvi-svjetski-rat/