I nema potrebe dodavati riječi uz prikaz Ličke noći kroz fotografije gospodina Dragutina Perkovića!

KLIK NA SLIKU!!!

Dugo očekivana Lička noć, u organizaciji ZK Stajnica, sada je već iza nas. 
Kako i priliči, valjalo bi reći koju besedu za sve vas koji nažalost niste bili u mogućnosti biti prisutni. 
Teško da se to riječima i može opisati ili slikama toliko približiti i dočarati, ali bar ikoliko.

Sve veći odaziv Ličana i poklonika ličkih fešti, a ove godine i zadivljujući broj mladih, dokaz je i najbolji pokazatelj da su ove večeri nešto o čemu se priča, nešto što se ljudima zavlači pod kožu, nešto za što je vrijedno izdvojiti i malo vremena i novaca i priuštiti si takav izlazak jedanput godišnje.

Cijelu večer koju su prožimale ogromne emocije među ljudima koji se možda i dugi niz godina nisu vidjeli, te red ića i pića, bez prestanka su upotpunjavali glazbenim sadržajima, naizmjence, sastav "Plitvički bećari" i Zavičajno društvo Sinac. Za jednu članicu folklora ova je večer bila posebna jer je proslavila i rođendan sa svojim kolegama plesačima i sviračima.

Među gostima bili su predsjednici nekoliko ličkih udruga, folkloraši, urednici portala i društvenih mreža među kojima je bila i moja malenkost. Na takvim prigodama  dobijem još jači vjetar u leđa da ne posustajem u održavanju naših malih ličkih kutaka u virtualnom svijetu. Neopisiv je osjećaj primiti toliko iskrenih stisaka ruke u znak zahvalnosti i poticaja "samo nastavi". Od svih, oni najzaslužniji i najsnažiji u tome, vodeći su ljudi ZK Stajnica sa gospodinom Nikolom Tomincem na čelu, bez kojih puno toga ne bi bilo, kao ni ovako divnih Ličkih noći.

Eh, ne bi ja bila ja da pri kraju ne dodam bar iča po domaći...

Dobila ja mesto u ćošu, pa kej nadzorna kamera imala sve na oku, iako ja nis od tog "posla", nit po tom putu dolazim. Međutim, ne moreš ne primetit da su "najgore" prošli oni ča su dobili stol "na prolazu" kako bi ja rekla. Eee ti se nisu mogli nikom sakrit, nit su se mogli pasat da se celu noć ne pozdravljadu s narodom. Ja se još čudim ča se taj neki narod ne diže nikud neg, da prostite, samo na wc. Je onda si mislim, vlja mu ni dost ča je kej na autobusnom kolodvoru, kud će još i šećat i skakat vamo namo, k ovom k onom, neg jedino, osim wc-a, poć se malo van razladit da mu se ne zamanta mavat s glavom gori doli kad god ki projde mimo njega il ga opazi pa se dojde zdravit.
Ma lejte, ni to mesto loše, nego baš suprotno... Ionako se svake godine vrtimo, ča se rasporeda sidenja tiče. Bitno je samo da se ne vrtimo u premišljanju bil poć na vakovu feštu il ne, jer, znate onu izreku "za društvo se i pop oženil", eeee pa ja u to verujem samo ako je ličko društvo u pitanju.

Do sljedećeg ličkog druženja, uživajte u fotografijama i video zapisima naših članova ZK Stajnica i gostiju, a uskoro stižu i fotografije našeg dragog gospodina Dragutina Perkovića čije oko u objektivu i prst na "okidaču" vidi i zabilježi detalje u rangu umjetničkih razmjera.

KLIK NA SLIKU!

Preuzeto: brinje.hr

---

U prigodi Dana neovisnosti Republike Hrvatske jutros je općinsko izaslanstvo na čelu sa načelnikom Zlatkom Fumićem i predsjednikom Općinskog vijeća Ivanom Perkovićem položilo vijenac i zapalilo svijeće kod Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju u spomen na sve poginule Brinjake kroz povijest koji su položili svoje živote na oltar domovini.

Ovim činom su se prisjetili hrvatskih branitelja koji su svoje živote utkali u temelje hrvatske neovisnosti.

Na Dan neovisnosti, prisjećamo se 8. listopada 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio povijesnu odluku o proglašenju neovisnosti Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih sveza sa ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

To je dan kada slavimo ostvarenje stoljetnog sna hrvatskog naroda o suverenoj i samostalnoj državi u kakvoj danas živimo.

Mom Gegi, posljednjem ličkom bećaru, s kojim sam proveo niz prekrasnih trenutaka u svom životu, velikog ljubitelja našega stajničkog gnijezda. Spavaj prijatelju gore među zvijezdama, a Tvoja će pjesma i tamburica vječno odzvanjati u našim srcima.

Nećemo Te nikada zaboraviti…

Nikola Tominac

 

 

Balada iz predgrađa

....I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

 

 I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,

 I s licem na kojem su obično brige

Pređe je u par koraka.

 

A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;

I lampa gori,

I gori u magli,

I već je noć.

 

I nema ga sutra, ni preksutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, I nema ga dva,

I zima je već,

I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše –

A njega nema, i nema, i nema,

I nema ga više...

 

 I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

 Dragi Prijatelju muzičaru

Narodni pjesnik je za Tebe pisao najljepše ličke pjesme koje si dostojno promovirao gdje god si se pojavio. Kroz Tvoju glazbu i pjesmu ostat će vječno sjećanje na našu Stajnicu, selo neuništive mladosti, naših prvih ljubavi i prekrasnih šetnji po najmirisnijem polju, najljepšim na svijetu. Ostali su brojni snimci tvojih nastupa koji će biti najljepše sjećanja na Tebe, ličkoga bećara kroz kojeg se osjeća vjetar, vatra, divlja rijeka, ali i suza i nedovršeni stih. 

Počivao u miru. 

 Tomica Perkovic (Štenta)

 

 Bez Brace i njegove tamburice se ništa nije moglo dogoditi

 Mirko je rođen u ovom prelijepom ličkom kraju kojem je posvetio najveći dio života. Najčasniji dio njegovog kratkog života bilo je vrijeme demokratskih promjena početkom devedesetih godina i njegovog sudjelovanja u političkom radu i počecima Domovinskog rata kada je kao iskreni domoljub bio spreman dati život za svoj narod. To je ono što mu je njegova majka u djetinstvu u srce usadila, dok ga je u toplom majčinskom krilu othranjivala i podizala na ponosnoj i kršnoj ličkoj zemlji. Nije se štedio već je danonoćno bio angažiran u organizaciji lokalnog života u to složeno ratno vrijeme, brinući se istovremeno o civilima i vojsci. Bio je jedan od osnivača Zavičajnog kluba „Stajnica“ koje je kroz svoje djelovanje u Zagrebu i šire pomagalo svome starom kraju. Kao predsjednik mjesnog odbora Stajnica pokreće niz aktivnosti na razvoju mjesta..Ipak, najveći dio njegova života bio je posvećen kulturnom djelovanju i promoviranju ličkog narodnog blaga. Nije bilo događaja na ovim prostorima i u Zagrebu da osobno nije djelovao, da li kroz kulturno-umjetnička društva ili samostalno sa svojim prijateljima. Bez Brace i njegove tamburice se ništa nije moglo dogoditi, a da on u tome ne sudjeluje. Naši lokalni blagdani: Petrove, Mandalene i Katarine često su bile obilježene nastupima njega i njegovih prijatelja dajući im poseban lički štih i značaj. Tih pedeset godina kulturnog djelovanja je poseban opus u njegovom životu što je velika rijetkost i na širim prostorima.

Knjiga Tvog života se zatvorila, ali djelovanje kojima si ispunio njezine stranice ostaju nam kao poticaj i nadahnuće. Predajemo te u vječnu tišinu gospodnjeg doma, u njedra Stajnice.  U našim srcima i mislima će vječno ostati spomen i  na sve ono što si učinio za svoje najbliže, našu Stajnicu, brinjski kraj i hrvatsku domovinu.

Zbogom, dragi Mirko i hvala ti za sve. 

Zavicajni Klub Stajnica

Preuzeto: vila-velebita.hr

---

Udruga Ličana Vila Velebita organizira posjet manifestaciji

Jesen u Lici

20. IZLOŽBA TRADICIJSKIH PROIZVODA U GOSPIĆU

6. listopada 2018. (subota)

Polazak u 7.00 sati ispred Zagrebačkog Velesajma, glavni/južni ulaz

Cijena: 120 kn koja uključuje troškove puta i ručak

Kontakt za rezervaciju (najkasnije do 1.10.2018.)

Katarina Kolaković - 091 5704 227

 

REPUBLIKA HRVATSKA
LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA
OPĆINA BRINJE
Povjerenstvo za dodjelu stipendija

Na temelju članka 11. Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima (“Županijski glasnik” Ličko-senjske županije, br. 17/15) i Odluke o raspisivanju natječaja za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola i studentima za školsku/akademsku godinu 2018./2019. KLASA: 604-01/18-01/01, URBROJ: 2125/04-18-01 od 17.09.2018. godine, Povjerenstvo za dodjelu stipendija raspisuje

N A T J E Č A J
za dodjelu stipendija učenicima srednjih škola i studentima za školsku/akademsku godinu 2018./2019.

I.

Raspisuje se natječaj za:

• 6 stipendija učenicima srednjih škola, po 400,00 kn mjesečno
• 4 studentske stipendije, po 500,00 kn mjesečno

II.

Stipendija se isplaćuje za školsku/akademsku godinu 2018./2019. Apsolventi imaju pravo na stipendiju za vrijeme redovnog apsolventskog staža.

Stipendije se ne isplaćuju za mjesec srpanj i kolovoz.

III.

Pravo sudjelovanja na natječaju za dodjelu stipendija imaju redoviti učenici srednjih škola i redoviti studenti, državljani Republike Hrvatske, koji imaju prebivalište na području Općine Brinje i koji nisu korisnici stipendije ili novčane pomoći odobrene od strane drugog subjekta, te ispunjavaju slijedeće uvjete:

• učenici: za učenike srednjih škola koji upisuju 1. razred srednje škole boduje se prosjek ocjena petog do osmog razreda osnovne škole, a za učenike koji upisuju drugi, treći ili četvrti razred srednje škole boduje se prosjek ocjena iz dosad položenih razreda srednje škole na način da im je prosjek ocjena najmanje 3,51.

• studenti: za studente koji upisuju prvu godinu studija prosjek ocjena prvog do četvrtog razreda srednje škole mora iznositi najmanje 4,01.

Za studente koji upisuju drugu, treću, četvrtu ili višu godinu studija prosjek ocjena iz dosad položenih godina studija mora iznositi najmanje 3,51.

IV.

Zahtjevi moraju biti zaprimljeni na adresi Općine Brinje u roku od 15 dana od dana objave na web stranici Općine Brinje, a u postupak rješavanja uzimat će se samo pravovremeni i potpuno dokumentirani zahtjevi.

Natječaj će biti objavljen na web stranici Općine Brinje www.brinje.hr dana 20. rujna 2018. godine (četvrtak) i na oglasnoj ploči Općine Brinje.

Zahtjevi se dostavljaju u Općinu Brinje, Trg admirala Janka Vukovića Podkapelskog 6, 53260 Brinje, osobno ili preporučeno poštom.

Zahtjevi se podnose na posebnom obrascu, kojeg zainteresirani učenici – studenti mogu dobiti u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Brinje ili na web stranici: www.brinje.hr;

V.

Uz prijavu (zahtjev, molba) na natječaj za dodjelu stipendije svaki je student/učenik obvezan priložiti:

1. presliku domovnice,
2. presliku osobne iskaznice,
3. potvrdu o redovnom upisu na studij odnosno potvrdu o upisu u srednju školu,
4. dokaz o mjesečnim primanjima svih članova zajedničkoga kućanstva za tri mjeseca koje prethode mjesecu u kojem se raspisuje natječaj u obliku potvrde poslodavca za članove kućanstva koji ostvaruju prihode od nesamostalnog rada, ili potvrde o visini mirovine za umirovljenike, ili javnobilježnički ovjerene izjave o visini primanja za članove zajedničkog kućanstva koji ostvaruju prihode od samostalnog rada, te u obliku potvrde Prijave poreza na dohodak iz prethodne godine za fizičku osobu obrtnika ili osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost,
5. ovjerenu ili običnu presliku svjedodžbe ili indexa sukladno članku 9. točke 1. a-c Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima, a studenti i potvrdu dekanata o ostvarenom prosjeku ocjena položenih ispita. U slučaju dostavljene obične preslike svjedodžbe ili indexa, na zahtjev Povjerenstva podnositelj zahtjeva dužan je na uvid dostaviti originalne dokumente.
6. potvrde o osvojenim nagradama na natjecanjima u znanju osvojene u prethodnoj godini školovanja te potvrdu o statusu kategoriziranog vrhunskog sportaša,
7. izjavu o članovima zajedničkog domaćinstva,
8. ostalu dokumentaciju kojom podnositelj zahtjeva može dokazati otežavajuće okolnosti materijalnog i socijalnog položaja prema kriterijima iz odluke (djeca roditelja poginulih u ratu, broj ostalih članova domaćinstva koji se istovremeno školuju),
9. izjava podnositelja zahtjeva da ne prima stipendiju po nekoj drugoj osnovi.

Ako učenik/student nije u mogućnosti pribaviti Potvrdu o redovnom upisu na studij, odnosno potvrdu o upisu u srednju školu iz podtočke 3. ove točke u roku za podnošenje zahtjeva istu može naknadno dostaviti, ali najkasnije u roku od 20 dana računajući od dana objave natječaja.

VI.

Povjerenstvo za dodjelu stipendija razmatra pristigle zahtjeve te kreira bodovnu listu sukladno kriterijima iz članka 9. i 10. Odluke o dodjeli stipendija i jednokratnih potpora učenicima srednjih škola i studentima (“Županijski glasnik” Ličko-senjske županije, br. 17/15).
Ako za srednjoškolsku ili studentsku stipendiju pristigne manje zahtjeva od predviđenih ovom Odlukom preostali broj stipendija dodijelit će se za stupanj obrazovanja u kojem je pristiglo više zahtjeva.

Bodovna lista objavit će se na oglasnoj ploči Općine Brinje u roku od 15 dana od isteka roka za podnošenje zahtjeva.

Sa učenicima/studentima koji ostvare pravo na stipendiju sklopit će se pisani ugovor o stipendiranju kojim će se regulirati sva prava i obveze.
Redoslijedna lista svih zahtjeva prema ostvarenim bodovima objavit će se na oglasnoj ploči i web stranici Općine Brinje.

VII.

Korisnik stipendije gubi pravo na isplatu stipendije: ako prekine školovanje za koje mu je stipendija odobrena; ako se ne upiše u višu godinu školovanja; student ako prekine upisani studij za koji mu je stipendija odobrena.
Sve isplaćene stipendije u pravilu se ne vraćaju, osim u slučaju ako učenik-student:
- svojevoljno prekine školovanje ili ne završi Ugovorom utvrđeno školovanje,
- ne stekne uvjete za upis u novu školsku godinu, odnosno slijedeći semestar

VIII.

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na telefon: 053/701-270.

Predsjednik Povjerenstva
Milan Kolak, dipl.ing.šum.

 VIŠE NA: BRINJE.HR

Dolazim do babe i dede, iz kuhinje se osjeti topao miris palente, slanine, rasola i kiseline. Volim jesti kod babe i dede i s njima divanit o prošlosti. Baba kao prava planinka zove na večeru. Sjedamo na štokline i večeramo. Nakon večere ležim kod babe na otomanu i pogled mi se zaustavi na natkaslinu. U starom drvenom okviru, požutjelom od prošlosti stoji njihova vjenčana slika. Zamolim babu i dedu da podivanimo o tome kako su se upoznali i kako je počela njihova ljubavna priča.
Sjednu oni pokraj mene na otoman i počnu divaniti. Baba rodom Modrušanka, iz loze Žicara od tate Tone i mame Kate sa tri sestre živjela je skromno u maloj kućici na selu. Deda je isto dječak sa sela. Tako da su zajedno išli u osmoljetku u Josipdol. Bilo je puno dice u selu, pivalo se smijalo dililo dobro i zlo do škole. Budili su se rano i s pletenim torbama na ramenu išli pišice u školu. Baba je bila 5. razred, a deda 8. razred. Vidila ga je ona dok je s dečkima sidio ispred škole. Sramežljivo je prolazila kraj njega. Kaže deda da babu više nije vidio jer su iza osmoljetke otišli svako na svoju stranu, ali je deda stalno mislio na njene garave kike. Baba se nasmije i nastavi divaniti. Baba je otišla u školu u Pulu, a deda u Karlovac za medicinskog tehničara. Baba se iza škole vratila u Ogulin i počela raditi u restoranu „Plitvice“.Tu su se svaku subotu održavali plesovi i dolazili su svi mladi. I nakon mnogo godina deda je ugledao babu i sitio se njenih garavih kika. Deda i baba postali su cura i dečko.
Pitam babu:„A svadba!?“ Kaže ona: „Dite moje drago, sad ću ti o temu divaniti“. Pomiluje me po kosi i nastavi: „Spremilo se, moj Marino, u pletenu košaru: sira, jaja, boca rakije, masnica pa sjeli moji u fiću i otišli vidjeti gdje će im se ćer udati. Kad su se upoznali, dogovorili su se da će oni doći do nas da se dogovorimo oko miraza, zaruka i svadbe. Utanačili su sve i bile su zaruke. Deda mi je poklonio viticu koja se na mojoj ruki sjaji i danas.“
Pogledali su se i vidilo se da se još uvik vole. Dalje s pričom nastavlja deda: „Milo moje, svadbeni pir dogovoren je za 26.11. Naporno se radilo na njivama, u šumi, gojilo se puno blaga u štali. Baba i njene sestre zajedno sa prababom morale su do svadbe napraviti dotu. Navečer su uz petrolejku tkale, plele, vezle… Tkale su se šarenice, biljci, plate, peškiri, čarape… Na posteljinu od domaćeg platna vezla se heklana čipka, a na peškire vezli su se razni motivi cviće, životinje… Izmjenjuju se u priči sad deda, sad baba: “Nije, dite moje, bilo mobitela kao sad pa sam dedu viđala kad je mogao doći. Znao je sesti na kotač ili pišice dođi da se vidimo.“ Šapne mi deda da je babi pisao ljubavna pisma koja baba i danas čuva u kredencu u maloj drvenoj kištrici. „Vjenčanu kiklju mi je mama sama sašila na staroj singerici. Ni bilo baloni i mašni ko danas, ukrase sam sa sestrama radila od krep papira. Kitice za svadbu radile smo od ružmarina kojeg je pradeda trampio za vriću šenice od putnika koji je u selo dolazio krpati ambrele i padele. Tri tjedna prije svadbe došli su popodne s konjima i kolima po dotu. Pivalo se i slagala se dota na kola, u drvenom kofanu bili su jastuci, posteljina, krpe, padele, a na kraju utovarila se soba i uz pismu i veselje odvezoše moju dotu u novi dom. Znala sam da je svadba blizu. Nije bilo električnog štednjaka, miksera i svega šta se ima danas. Dolazile su žene iz sela i pomagale peći kolače. Pekli su se kolači u šparetu na drva, jaja su se na ručni mikser pretvarala u fine biskvite. Misile su se šapice, pogačice od čvaraka, orehnjača, uštipci, slatka i slana masnica i štrudl. „Moja mama“, kaže baba, „ sama je spekla svadbenu tortu na 2 kata, a na vrh stavila 2 goluba šta ih je u sredu kupila na placu“. Deda je skinuo s poda šunku i rakiju koja se čuvala za taj dan. Na dan vjenčanja probudila sam se sa peruškom na glavi koju su mi smotale sestre da mi kosa bude frćkava. Obukla sam najlipšu belu kiklju. Iz daljine čula se pisma, vriska i veselje svatova. Nestrplivo sam kroz okno škicala jesu li blizu. Došli su svati, sestre su stavljale kitice od ružmarina s trobojnicom na svate, a ja ih darovala peškirima i divanila: „Oj, divere dušo moja, daruje te snaša tvoja!“ Peškirima su se ukrašavali kola, kumovi.
Joj, zaboravila sam ti poviti kako je deda bio obučen: nosio je belu tkanu košulju i crni ukrašeni prsluk“ bio je tako lip. Svadbeni pir nastavili smo u „Ličkoj vodenici“. Jela se kokošja juha sa domaćim rezancima, domaći sir, šunka, vino smo dopeljali iz Dalmacije, rakija šljivovica se točila, a kruv je bio ispod peke. Za muziku je bio zadužen neko ki je znao svirati…usnu harmoniku, gitaru, pravu harmoniku i tako je uz piće, jelo i veselje trajalo sve do jutra.
Dok su baba i deda divanili, ja sam u mašti zamišljalo sve te događaje, plesao sa svatima, srkao juhu, kitio se peškirima… Iz sanjarenja trgne me babin glas: „Marino, gotovi su uštipci! “ „UŠTIPCI, oni sa svadbe!?“ zapitam.
Ostatak priče ide ovako: sagradili su kuću, dobili dvoje dice moju mamu Maju i uju Maria. Danas žive u sretnom braku, imaju četvero nučadi: Miu,Taru, Tea i mene Marina. Sretan sam šta sam i ja dio ovog ljubavnog divana i nadam se da ću i ja svojoj dici divaniti svoju ljubavnu priču.

IME I PREZIME UČENIKA/CE: MARINO KESER
RAZRED: 6.c
IME I PREZIME UČITELJA/ICE: DEJANA OGRZOVIĆ
NAZIV ŠKOLE: PRVA OSNOVNA ŠKOLA OGULIN
ADRESA ŠKOLE: BOLNIČKA ULICA 11
GRAD: 47300 OGULIN