Večernjakova blogosfera-Verbalist (Ivan Tominac)

---

Čini mi se kako pojedini televizijski formati više ženu ne prikazuju ni kao nastalu od rebra, već samo kao rebro. To postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba.

Žene u Hrvatskoj pravo glasa ostvarile su 11. kolovoza još davne 1945., ali bojim se da su u procesu emancipacije zaboravile cijeniti sebe i vlastito dostojanstvo. Govorim ovo iz nekih totalno drugih razloga, jer ja volim žene, odrastao sam s njima i u meni je izrastao jedan real feminist. Strastven u borbi da dokažem koliko žensko i uopće (dobar) čovjek vrijedi u ovome svijetu, a onda mi se jedan tv program podsmjehne i napravi budalu od mene, a moji me prijatelji pitaju ''gdje sam sada?'' Eto me, gledam i ne vjerujem. Tamo negdje u doba Stipančića gdje je cijeli obiteljski odnos jezgrovito opisan, nazirala se razlika između žene i muškarca, tamo negdje muškarac se nazivao čovjekom, a žena samo ženom. Žena je bila tek dio rebra iz kog je nastala. Ali takvo "učenje" je zastarjelo, a novije generacije teško i da će otvoriti Bibliju, pa bi se na ove fraze starijih generacija žustro nasmijale, možda i ne shvativši izraz propovjedničkog učenja s čijom se interpretacijom možemo i ne moramo složiti. Ali meni se sve čini da pojedini televizijski formati ženu više ne prikazuju kao nastalu od njega, već samo kao rebro. Nešto što služi svrsi, pa kao takva služi da bi bila izabrana. Žena se objektivizira i podređuje muškarčevim odlukama i on odlučuje o njenoj sudbini i ne mareći o njenim emocionalnim "postavkama." Nije to više samo patrijarhalno, postaje konzumeristički i žena takvim činom medijske propagande postaje roba. U emisiji Gospodin Savršeni 19 ljepotica bori se za naklonost jednog muškarca - savršenog. Pritom nitko u pitanje ne dovodi mogućnost kulminacije stvarnih emocija i zaljubljenosti, ili možda mari, no to ih ne isključuje iz mogućnosti ispadanja ako se njemu ne svide. I možda je sve poprište glume kako su mi rekli neki moji prijatelji, no to i dalje ne umanjuje učinak loše propagande. Gospodin Savršeni može sve, pa i ljubiti se s kojom god hoće, baš onako kao što rade tinejdžeri koji unatoč jasnim zakonima ulaze u pojedine klubove. Kasnije se usuđuju te iste djevojčice nazivati pogrdnim izrazima, za koje kada ih pitaš da ti objasne počinju zamuckivati, jer baš i ne znaju njihovo značenje. No, ostavimo to postrani, a recimo i da se jesu "prodale" za novac, to i dalje potvrđuje moju konstataciju s početka koja se osvrće na dostojanstvo i vrednovanje sebe. Da je savršenstvo stvar osobne percepcije, uče nas od davnina, a onda ga netko odluči prezentirati u fizičkom obliku, osvrćući se na neke izmišljene standarde umanjivši čovjekovu vrijednost i stavljajući fizički izgled kao prvu i nepobitnu odrednicu. Nešto najbitnije za bilo kakav oblik vezivanja. I opet mi netko može reći da su ga došle upoznati, da, ali zašto su se prijavile? Jer dobro izgleda i jer im je netko rekao da je on, čuj, SAVRŠEN. (Ne)savršenA u gospodinu savršenom je samo društvena stigmatizacija, kutijanje i etiketiranje. Ovdje se dobar izgled uzima kao primarna vrijednost i ona najglavnija etiketa, a pod okriljem fizičkog događa se prisilna penetracija krivih vrijednosti u društvo. To su iste one vrijednosti na kojima će rasti i s kojima će se poistovjetiti mlade djevojke i djevojčice, pa se usuđujem reći da su ovakvi formati kobni po njihov osobni razvoj s izraženom psihološkom komponentom. Dok se jedna skupina djevojčica zaljubljuje u aktera, druga skupina grize nokte i ulazi u bitku s vlastitim samopouzdanjem. Prve će svog budućeg muškarca prvo pitati za six pack, a druge će misliti da su svi "predobri" za nju. I to je manipulacija htijenjima. Manipulacija ima svoje zloglasne tekovine, no kao takva nije institucionalizirana i regulator, u ovom slučaju pravobranitelj za djecu, ne zna reagirati, a ne zna jer nije ''učen'' dokinuti problemu koji nije fizički opipljiv, iako mu je zadaća, možda i primarna, zaštititi dječje interese. Zaboravljamo komunicirati o stvarima koje dugoročno mogu imati nepovratljivi učinak. Sjećam se medijske pompe koja je nastala prikazivanjem prvog regionalnog Big Brothera na istoj televiziji, gdje su pravobranitelji izravno doskočili problemu, a sve zbog toga što su ga mogli vidjeti, bila je riječ o činu seksualnog odnosa u neprihvatljivom terminu, u istom onom u kojem se prikazuje Gospodin Savršeni (s velikim Savršeni). Zaboravljamo komunicirati, a koliko kobno to može biti pokušat ću prikazati slikovito – šibicom. Recimo da imamo jednu šibicu pod pretpostavkom da je zapaljena, u ruci je još uvijek pod našom kontrolom, ali u stogu sijena nije. To je trenutak kada se sjetimo da problem postoji. Primjerice u ovom slučaju, pravobranitelji će instantno reagirati na golotinju i to, za razliku od problema manipulacije, mogu uvjetovati dobi kao glavnom varijablom koju će povezati s televizijskim sadržajem. Sve je tako formalno, ne bavi se srži i tako dobivamo klonove istih nesigurnosti stečenih kroz iste sustave. Kada je riječ o tim sustavima, tamo postoje tri kategorije 'smije se', 'ne smije se' i 'ne znamo smije li se', a upravo u trećoj kategoriji počiva najviše trulosti. Promatranje seksualnog čina ćemo zabraniti i to je primjerice u prvoj kategoriji, no on će se desiti bilo kada u životu, a zbog problema samopouzdanja koji može biti rezultat ovakvog vida nepogodne indoktrinacije iz ove treće kategorije, patit će i taj sex.

Njegovo ime je grčkog podrijetla i može se prevesti kao "pobjednik u narodu". Dakle, možemo zaključiti kako je sv. Nikola onaj koji je Božjom snagom i pomoći pobijedio mnoga hladna srca i omogućio da se barem na njegov spomendan malo više širi dobrota i ljubav. 

Dan sv. Nikole, dan koji je inače za Stajnicu jedan od onih dana kada to naše malo selo postane centar svijeta za brinjski kraj. Tako je zapravo nekad bilo, a jučer se samo spominjalo. Sv. Nikola proslavio se u Brinju... Pišem i doslovce mi suze idu na oči. Još prije nekoliko godina toga smo se dana skupili u Stajnici, pred oltarom je bila, kako bi baka rekla, "cela horda svećenika", predstavnici Općine i vjernici. Bila sam uvjerena da su takva vremena loša jer ipak je broj župljana u klupama bio relativno malen u usporedbi kako je to bilo dok su naši roditelji, bake i djedovi bili mladi, ali izgleda da stvarno može biti i gore. Jučer je naša crkva, naš zaštitnik župe bio sam. Ponukana nostalgičnim osjećajima, objavila sam priču o proslavi Sv.Nikole u Stajnici 2011.godine na društvenim mrežama, na što je sadašnji župnik odgovorio:

"Da Branka, sve je to lijepo vidjeti. Ali vremena se mijenjaju. Kad sam prošle godine organizirao proslavu sv. Nikole u Stajnici, pozvao sam roditelje i djecu iz Križpolja i Jezerana. Oni su mi odgovorili da neće doć jer je u crkvi u Stajnici hladno za njihovu djecu. Ipak, u crkvi se okupilo oko 30tak osoba sa djecom iz Stajnice. Neki su me nazvali i zamolili da im u slijedeću nedelju za dijete dadnem poklon sv. Nikole jer ne mogu doći, što sam naravno rado i učinio. Planirao sam i ove godine organizirati i imati sv. Misu u 11 sati u Stajnici. Nažalost, kao grom iz vedra neba, saznajem da su se škole dogovorile da ove godine sva djeca iz općine Brinje, dođu u Brinje. Organiziran je autobus za djecu i njihove roditelje koji će ih dovesti u Brinje u 11 sati. Velečasni Pejo, župnik u Brinju, trebao je izmoliti molitve i podijeliti djeci darove sv. Nikole. Šta sam mogao u takvoj situaciji činiti. Pitao sam neke osobe u župi i predlozili su mi da proslavimo sv. Nikolu u Stajnici za vrijeme redovite sv. Mise u 9 sati u u slijedecu nedjelju. Ja kao župnik imam na to pravo i nije mi nista preostalo u takvoj situaciji i donijeti takvu odluku. Ja ne mogu nista učiniti u župi protiv takvih promjena. Ali, nažalost slijede jos crnji dani, iako ja nisam nikada bio pesimist. Neka ide onako kako Bog dopušta."

Naravno da jedan čovjek ne može sam protiv većine, ali... Uvijek postoji taj ALI za kojeg se uvijek zakvačimo. Ako ćemo čekati da netko drugi nešto napravi, ako ćemo čekati da većina upravlja s nama, onda doista dolaze, kako reče fra Jure, još crnji dani.

Završavam ovaj tekst. Neka se nađe u arhivi, kao i oni vedriji iz prijašnjih godina. Možda ćemo jednog dana reći "Vidi, danas je dobro kako je onda bilo". Ostavljam vas u razmišljanju, baš kao što smo jučer ostavili našeg Nikolu biskupa, zaštitnika našeg sela...  

preuzeto: ika.khm.hr

---

U nedjelju 2. prosinca na Prvu nedjelju došašća gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predslavio je misno slavlje u župi Jezerane i tijekom mise blagoslovio obnovljenu župnu crkvu sv. Jurja mučenika.

Koncelebrirali su mjesni župnik Juro Marčinković, tajnik i kancelar biskupije vlč. Mišel Grgurić i umirovljeni svećenik biskupije Jure Ladišić, dok je glazbom misu animirao župni zbor župe Uznesenja BDM iz Brinja pod vodstvom Nikole Blažanina i uz orguljsku pratnju Josipe Škrtić. Uz brojne domaće vjernike i Jezerančane iz ostalih dijelova Hrvatske, misi je nazočio i načelnik općine Brinje Zlatko Fumić. Župnik Marčinković na početku je izrazio zadovoljstvo da se ostvarila želja brojnih generacija župljana Jezerana da se na crkvi koja je vapila za obnovom i koja je nekada bila i spaljena obnovi toranj. To se i ostvarilo uz pomoć brojnih dobrih ljudi i sponzora te se učinio ono što su generacije župljana od vremena Drugog svjetskog rata sanjale.

Biskup je izrazio svoje suosjećanje s domaćim vjernicima u njihovoj patnji za svoju vjeru u vremenu rata i poraća uz zahvalu da su ovdje ostali i opstali. Molimo se da život ovdje nikada ne nestane, znajući da je početkom 20. stoljeća u župi bilo preko dvije tisuće župljana a 1904. godine po podacima iz matica je bilo kršteno 104 djece. Govoreći o adventu ili drugom dolasku Spasitelja na zemlju, biskup je istaknuo potrebu što bolje pripreme za taj dan, što znači da smak svijeta može biti i sutra a za što mi moramo biti spremni već danas. Iako su učenici inzistirali na Isusovom odgovoru na datumu ponovnog dolaska Spasitelja na zemlju, Isus ne odgovara kada će biti svršetak. Takva razmišljanja škode a ako bi se znalo da će biti kasnije, Sotona nas navodi na odluku da se kasnije popravimo. Ako promjene na bolje ne učinimo odmah, postoji opasnost da ih uopće ne učinimo. Isus pak traži od nas promjene odmah. Isusa ne zanima kada će biti kraj svijeta, već kakvi smo mi danas. Bog ljudima šalje znakove, ali ih trebamo znati čitati. Važno je da čovjek bude pozoran i otvoren na te znakove, iako ih neki dobivaju i kroz patnju. Neka Gospod čuva vaše obitelji i vašu zajednicu, zaključio je biskup Križić svoje obraćanje vjernicima Jezerana. Biskup je na kraju zahvalio svima koji su dali obol u obnovi crkve u Jezeranama.

 

Na prvu nedjelju Adventa, 2. prosinca 2018., najstarije društvo Ličana u Zagrebu – Zavičajno društvo Sinac pjesmom i tamburom pratit će svetu misu u Crkvi hercegovačkih franjevaca u Dubravi.

Sveta misa u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije će započeti u 11.30 sati, a nakon mise uslijedit će druženje uz Ličane i ličku pjesmu.
Advent je vrijeme pripreme za Isusov dolazak, vrijeme pomirenja, vrijeme obraćenja. Iskoristimo i ovu prigodu kao priliku za susret s dragim nam ljudima i uplovimo u vrijeme Adventa vedra duha i nasmijana lica i “Budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi” (Mt 24, 37-44).

 

Preuzeto: brinje.hr

---

Načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić potpisao je ugovor za izvođenje radova rekonstrukcije stare općinske zgrade u Brinju i njene prenamjene u Kulturni centar te ugovor o usluzi stručnog nadzora radova.

Ugovor za građenje i opremanje budućeg Kulturnog centra u vrijednosti od 2.862.061 kn, potpisan je s tvrtkom Givi d.o.o. iz Otočca, a ugovor o usluzi stručnog nadzora radova vrijedan 58.500 kn, potpisan je s tvrtkom Nova-invest d.o.o. iz Gospića.

Sredstva za projekt građenja i opremanja društvenog doma/kulturnog centra u Brinju osigurana su iz Programa ruralnog razvoja RH kroz operaciju 7.4.1. „Ulaganja u pokretanje, poboljšanje ili proširenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu“.

Radovi na građenju i opremanju Kulturnog centra otpočinju idući tjedan, a planirani rok za dovršetak ugovorenih radova predviđen je krajem 2019. godine.

 

Izvor: likaclub.eu

U posljednjoj audicijskoj emisiji glazbenog showa ‘Zvijezde’ svih pet članova žirija je oduševila Gabrijela Holjevac, mlada Ličanka koja dolazi iz Jezerana kraj Brinja.

Ova kreativna i talentirana djevojka prvi zapaženi nastup je ostvarila 2012. godine, kad je sudjelovala na natjecanju “Otočki val” gdje je odnijela prvu nagradu. Gabrijela danas ima 18 godina i maturantica je II. zagrebačke gimnazije, ali unatoč brojnim obvezama i pripremama za maturu, nije zapostavila svoju veliku ljubav – pjevanje.

"Ova školska godina mi donosi puno toga. Svaki dan mi je uzburkan i pun obaveza, ali na neki način uživam u tome i smatram da je to normalno za ovu životnu dob (iako mi malo sna i pauze ne bi škodilo). I dok neke obaveze ne mogu izbjeći te ih je većina zauzela skoro svo moje slobodno vrijeme (vozački, pripreme za maturu, sve čari koje dolaze sa školom, održavanje ocjena i socijalnog života u isto vrijeme), i dalje u svaku slobodnu “rupu” nekako uguram pjevanje. Pjevanje nisam zapostavila, no bilo je perioda kada malo mi je falilo", rekla je Gabrijela.

Gabrijela se posljednjih godina intenzivno posvetila vježbanju i razvijanju svog glasa, a okušala se i u glumi i plesu. Sudjelovanje u Zvijezdama opisuje kao najljepše i najstresnije iskustvo u svom životu, a otkrila nam je i tko joj pruža najveću podršku.

"U Zagrebu napokon imam mogućnost vježbanja i razvijanja svog glasa te sam tako za vrijeme drugog i polovice trećeg razreda pobađala “Husar&Tomčić” školu pjevanja. Kasnije sam se uključila u glumu i ples. Upoznala sam sve osnove i napredovala jako brzo. Nastupala sam s njima i čak sam bila i gost na koncertu Zagrebačke filharmonije uz dive kao što su Nina Badrić i Vanna. Zbog obaveza prema redovnoj školi, morala sam se ispisati i tu je bila mala kriza i borba koju sam vodila sama sa sobom. No ove školske godine sam odlučila drugačije. Shvatila sam da su pjevanje i umjetnost dio mene i da, htjela ja to ili ne, to je sve što ja poznajem i znam, moja sigurna zona i izlaženje iz okvira u isto vrijeme. Upisala sam satove pjevanja kod prof. Valentine Mekovec s kojom otkrivam nove tonove za koje mi je glas sposoban…"

Upitali smo ju i u vezi show-a Zvijezde na RTL-u.
"To natjecanje je bilo jedno od najstresnijih i najljepših iskustava u mom životu i koliko god sam kila, sna i živaca izgubila, sve bih ponovila. Ulogu najveće podrške u svemu tome je ovdje odigrala moja mama, ona lijepa žena koju ste vidjeli kako „bugari“ u backstageu. Tu sam pjevanje odvela malo dalje, bila je to stvar koja me predstavljala pred utjecajnim ljudima u svijetu glazbe. Kada sam se vidjela na TV-u bilo je zanimljivo prisjetiti se koliko mi je značio prvi javni nastup na božićnoj priredbi s 10 godina i koliko sam tada sanjarila da se moj glas čuje van zidova tog vatrogasnog doma", ističe Gabrijela za LIKACLUB.

Gabrijela nakon završetka srednje škole planira upisati studij u inozemstvu i aktivno se baviti pjevanjem, a s glazbom je povezana i jedna od njenih najvećih želja.

"Budućnost više ne dijelim na realni i nerealni dio. Sada postoji realni i manje realni dio. Realni se odnosi na studiranje vani, po mogućnosti Irska gdje planiram prijaviti biologiju/genetiku, psihologiju (profesorica ili psihoterapeut) i novinarstvo (radijski voditelj). Zapravo, samo potajno želim otići gore i uz faks se aktivno baviti pjevanjem! Manje realni dio se nadovezuje na realni i nada da ću se probiti u umjetničkom/glazbenom svijetu i živjeti u njemu do kraja života. Kada sam bila mala, imala sam kazetu crtića Barbie i Labuđe jezero gdje sam se zaljubila ne samo u Čajkovskog, nego u umjetnost općenito. Stalno bih se pretvarala da sam glavna junakinja imenom Odette i moji su mi govorili da sam za kazalište.I dalje se vidim tamo, pod svjetlima reflektora dok publici prenosim sve što u sebi imam. Trenutno sam daleko od toga, ali to me svejedno ne sprječava u namjeri da dam sve od sebe jer samo talent nije dovoljan. Koliko god moj dar pjevanja bio i blagoslov i svojevrsno prokletstvo u isto vrijeme, to ne mijenja činjenicu da me spasio u mnogim situacijama te mi je sada glavna zvijezda vodilja. Ako mi glas može izdržati F3, onda može i sve što mi budućnost sprema", zaključuje Gabrijela.

Gabrijela ovim putem zahvaljuje svima koji su prepoznali njen talent i podržali je u bavljenju pjevanjem, a mi joj želimo puno sreće u daljnim nastupima na Zvijezdama!

"Posebno se na svemu zahvaljujem svojoj obitelji, prijateljima i zapravo svakome tko me imalo podržavao i tko me podržava. Svojoj mami, profesorici Tini i svojoj profesorici Branki jer opet, pitanje je gdje bih bila da baš ona nije pristala svirati na pričesti nas četvero malih klinaca u Jezeranama kada me prvi puta čula i da mi kasnije nije bila učiteljica glazbenog koja me prijavila na natjecanje “Otočki val” u Otočcu. Naravno da je tu bilo još ljudi, ali ovi su u ključnim trenucima bili najvažniji" – sjeća se Gabrijela!

Preuzeto: brinje.hr

---

Kroz program "Aktivni u zajednici“ Zaklade Kajo Dadić iz Splita, krajem listopada u Brinju se provela akcija "Očuvajmo narodno blago" kojom su volonteri zaštitili dio eksponata iz Zbirke narodnoga blaga Općine Brinje, osnažili društveni kapital zajednice te od zaborava i propadanja očuvali iznimno vrijedne eksponate koji svjedoče prošlosti stanovnika brinjskog podkapelskog kraja i načina života ljudi s kraja 19. i početka 20 stoljeća.

Danas je kroz Dan otvorenih vrata Zbirke narodnog blaga Općine Brinje široj javnosti prezentirano što je učinjeno po pitanju zaštite eksponata te su se podijelile zahvale i nagrade svim volonterima koji su sudjelovali u radnoj akciji.

Inicijatori cijele akcije bili su Općina Brinje odnosno TZ Općine Brinje te Savjet mladih Općine Brinje stoga su direktorica TZ Brinje Danijela Dasović Vranić i predsjednica Savjeta mladih Brinja Anita Smolčić prigodno zahvalile svim volonterima koji su sudjelovali u volonterskoj akciji i podijelile im kao znak zahvale knjige „Pjevana narodna baština Brinjskog kraja“ koju je ljetos izdao Zavičajni klub Brinjaka „Sokolac“ iz Zagreba.

Isto tako, direktorica TZ Danijela Dasović Vranić zahvalila se Zakladi Kajo Dadić što su inicirali pokretanje volonterske akcije „Očuvajmo narodno blago“, Općini Brinje na čelu s načelnikom Zlatkom Fumićem na financijskoj podršci akcije, Hotelu Lika Brinje na donaciji hrane za volontere, OŠ Luke Perkovića iz Brinja na donaciji sokova, g. Željku Dasoviću na donaciji paleta i svima ostalima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji ove hvalevrijedne akcije.

Okupljenima se obratila i ravnateljica Zaklade Kajo Dadić Rada Mužinić koja je rekla kako ju vesele ovakve akcije jer potiču razvoj volonterstva i društveno korisnog rada te pokazuju koliko je neka zajednica radi na razvoju civilnog društva. Isto tako, istakla je kako ju posebno veseli što su se u akciju uključila i djeca iz Osnovne škole Luke Perkovića jer je vrlo bitno od malih nogu djeci osvijestiti važnost društveno korisnog rada te pokazati im načine kako pomoći svojoj zajednici volonterskim radom.

Prije 4 godine pisala sam jedan niz priča o uspješnoj djeci i mladima iz brinjskog kraja. "I will always love you" bio je naziv priče o Gabrijeli. I ne, to nije bila samo još jedna priča, to je bio i moj povratak u mislima u dio života kada sam živjela u Lici i lijepe radne dane provedene u OŠ Luke Perkovića u Brinju.

 

 „Ja sam Gabrijela Holjevac, imam 14 god., idem u 8. raz., a rođena sam 02.09.2000. god. u Ogulinu. Pjevanje volim oduvijek, prvi put sam stala na "scenu" u 3. ili 4. raz. kada sam na božićnoj priredbi pjevala "Zvončiće". Međutim, pjevanje mi nije jedina zanimacija. Također sam član ritmičke grupe "Think Pink" koju vodi nastavnica Ana Šporčić. Uz to pomalo slikam, fotografiram za školsku web stranicu i za sebe i ,ono najvažnije, učim. 

Prije dvije godine, 2012. god. sam sudjelovala na natjecanju "Otočki val" i odnijela prvu nagradu.Nisam se previše nadala tome, ali naravno bila sam sretna. Na "Otočki val" me prijavila nastavnica Branka Pavlović, kojoj sam jako zahvalna na tome. Od Otočkog vala se puno toga promijenilo, mnoga vrata glazbenog svijeta mi je otvorio... Upisala sam se u glazbenu školu i završila dvije god., a na trećoj sam nažalost morala odustati jer su mi termini bili dosta kasno i imala sam jednu veliku obavezu, kao i danas, školu. Sad nastupam tu i tamo na kojekakvim priredbama u školi i u Otočcu. 

Moji planovi za budućnost uglavnom su vezani ili za medicinu ili putovanja te s tim u vezi planiram i upis u srednju školu. Medicinska ili zrakoplovna za sada su mi jedina vizija, a nadam se da će nešto od toga postat i stvarnost. Osmi sam razred i stoga su i upisi vrlo blizu.

Ako upišem medicinsku, tada bih i dalje išla u tom smjeru i na specijalizaciju na području psihijatrije, a i vjerojatno bi otišla iz Hrvatske...  Engleska ili Švedska su mi vrlo primamljive..

Ako upišem zrakoplovnu, tada bih to bilo u smjeru zanimanja stjuardese. 

Svi putevi u kojima se vidim uglavnom su izvan granice Hrvatske.

Ja zapravo više od ičeg želim postati pjevačica, ali...moram se okrenut nečem „realnijem“ i nečem od čega se može živjet. Pjevanje je bilo i ostat će moja velika strast bez obzira što bila, s čim se bavila i gdje bila.“ 

 

Ovo su bile riječi koje je Gabrijela o sebi napisala za taj članak. 

Jeste li i vi u tim riječima osjetili određeni strah kada priča o pjevanju? Jeste li osjetili pritisak okoline koja govori "Kakvo pjevanje? Uhvati se pametnijeg posla?" Ja jesam. U tim riječima ja sam između redaka pročitala taj strah, ali uvijek u sebi i inače mislim "Ono što mora biti, bit će!" 

I eto, njezin glas, njezina volja za pjevanjem pronašla je put do zvijezda.

 

Bila mi je čast biti joj učiteljica glazbene kulture, bila mi je čast uživati u anđeoskom glasu na satovima u školi i na priredbama, a danas mi je čast reći da ona malena djevojčica i danas postoji u očima lika prekrasne mlade žene!

 

Eh, a moram se osvrnuti na onu ženu, koju smo u nekoliko kadrova vidjeli na malim ekranima, iza kulisa, njezinu majku. Ona zaslužuje ogroman respekt i može biti ponosna na sebe. Zabadava bi Gabrijeli bio anđeoski glas da nije iza nje Ona koja je prati u stopu i daje joj bezuvjetnu podršku.

 

Gabrijela, završne riječi upućujem baš tebi, a vjerujem da će dobro doći i svim mladim ljudima u usponu...

 

Sjedim i gledam te sinoć, suze klize niz lice... u glavi mi stihovi pjesme koju si često pjevala na satovima glazbenog  "Znam za zemlju nad dugom iz mog sna..." 

Sjedim i gledam te, iako fizički odrasla mlada dama, ali tvoj pogled ostao je isti. Neka uvijek takav ostane i neka iz njega vječno izlazi slika onog istog plahog i nježnog djeteta. Neka te popularnost i slava ne promijene. Sada je došao trenutak ne samo da pjevaš pjesmu "Iznad duge", nego i da iznad nje i živiš. Sve je to prolazno, ali ono što imaš u sebi to je tvoje najveće bogatstvo i to te čini najvećom zvijezdom! 

Nastup Gabrijele Holjevac pogledajte klikom na sliku:

 

Priča o neprijateljima

 “Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja negoli prijatelja. Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao. Mnogi od njih još jučer nisu bili ni svjesni svoje snage. Vjerujte, najljepše što vam se sada u Vukovaru može dogoditi jest da uđete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite.

Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u
ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao.

Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to” – Siniša Glavašević.

U nebesko kraljevstvo putuje naš dragi zemljak Marko Mesić (Teča).
U 71.godini života njegov put na ovom svijetu završava. Duga i teška bolest učinile su svoje...
Posljednji ispraćaj ovog dragog pokojnika bit će sutra, 17.studenog 2018., u Stajnici, u 14h.

"Bliže, o Bože moj, dolazim Ti,
daruj mi blagoslov svoj nebeski
Da sretno putujem i blažen dospijem na smrti, Oče moj, u zagrljaj Tvoj"

 Iskrena sućut obitelji, a njemu neka Gospodin podari mir!