Godišnja skupština Zavičajnog kluba "Stajnica" održana je dana 27. ožujka 2015. godine u prostorijama Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27. U radu kluba u prošlom razdoblju govorio je predsjednik Nikola Tominac. Osvrnuo se na slijedeće aktivnosti tijekom 2014. godini:

1. Organizacija „7. Stajničke noći“;
2. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com;
3. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba: „Brinje“, "Vila Velebita" i „Sokolac“ „Udruga Zavalje“, osobito oko organizacije zajedničkih izleta na Krasno, Jesen u Lici u Gospiću, mise za A. Starčevića, vlč. Milu Ivančića i dr.;
4. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;
5. Financiranje istraživačkog rada o Ličanima u Prvome svjetskom ratu;
6. Sufinanciranje spomenika Anti i Šimi Starčeviću i Franu Kurelcu u Gospiću;
7. Izišao prilog o ratnom putu K.u.K. 79. pješačke pukovnije „Ban J. Jelačić“ u magazinu „Vojna povijest“, sudjelovanje u organizaciji raznih izložbi: Gospić, Otočac, Zagreb, Crikvenica...
8. Posjeta s braniteljskim udrugama Grada Zagreba Beču, Verdunu, Soči i Villefranche-u, te znanstvenom skupu u Puli posvećenom Janku Vukoviću Podkapelskom održan 31.10.14 čime smo pridonijeli obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata;
9. S „Vilom Velebita“ organizirani izleti u Gospić („ Jesen u Lici“), Karlobag i Krasno, Beč i Prag te organizacija Ličke noći u Globusu, te humanitarni koncert za podizanje spomenika dr A. i Š. Starčeviću i Franu Kurelcu u HGZ.
10. Uspostavljena je kvalitetna suradnja s Općinom Brinje. Bez financijske pomoći Općine Brinje ne bi bilo moguće provesti organizaciju „Stajničke noći“. Zato hvala načelniku Zlatku Fumiću na iskazanoj potpori;
11. Upravni odbor kluba održao je tijekom protekle godine 8 sjednica, a održana je i izborna skupština.

Nakon podužeg izlaganja nazočni su prihvatili izvješće o radu, novi statut usklađen s novim Zakonom o udrugama i dali su potporu upravnom odboru u nastavku aktivnosti na obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata kao jedne od največih aktivnosti kojima će međunarodna zajednica, a time i Republika Hrvatska obilježiti ovo tragično razdoblje ljudske povijesti, te 90-godišnjici Stajničkih žrtava.

Skupština je prihvatila i Plan rada za 2015. godinu:

1. 90-ta godišnjica Stajničkih žrtava, postava spomen-ploče u Stajnici;
2. Sudjelovanje u obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata kao jedne od višegodišnjih glavnih zadaća kluba;
3. Organizacija „8. Stajničke noći“ ili „Ličkog prela“;
4. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com;
5. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;
6. Nastaviti na znanstvenom istraživanju „Ličani u Prvom svjetskom ratu“ koji je posvećen 100 godišnjici. U znanstvenoj literaturi i prigodnim časopisima objavljivati rezultate tih istraživanja i sudjelovati u raznim manifestacijama na razini grada i države;
7. Nastaviti sa suradnjom s Općinom Brinje, Županijom i Mjesnim odborom Stajnica;
8. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba. Posebnu suradnju uspostavili smo s krovnom udrugom Ličana u Zagrebu – „Vilom Velebita“. Tijekom ove godine planirane su slijedeće aktivnosti;
   • 13. lipnja 2015. - sveta misa i prigodni kulturno-umjetnički program na groblju u Šestinama gdje je sahranjen dr. Ante Starčević;
   • Organiziranje zajedničkih izleta i drugih aktivnosti.

Predloženi plan je jednoglasno prihvaćen. Ujedno je usvojena odluka da za 2015. godinu iznos članarine bude 50,00 kn.

Sastanku je prisustvovao i naš najstariji član, 90-godišnji gospodin Ivan Vuković – Jurišić, koji je pozvao sve da se uključe u rad i pripomognu aktivnostima na zaštiti sjećanja na „stari kraj“.

Pozivamo sve članove i prijatelje da se uključe u naše brojne aktivnosti o kojima ćemo izvješćivati putem naših WEB stranica.

Preuzeto sa: ŽUPA KOMPOLJE

 „O sretne li krivice!“

Doživljavajući zloću oko sebe, mogao bi se stvoriti osjećaj da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, napose kad vidimo da zlo ne popušta. Prilika je u ovo vrijeme probuditi svijest kako i zlo može pomoći boljem uspjehu dobrote. Taj optimistički stav izrekao je najjasnije Sv. Augustin riječima Vazmenog hvalospjeva: „O zaista potrebna Adamova grijeha… O, sretne li krivice koja je zaslužila takvoga i tolikoga Otkupitelja!

1. Božji odgovor na čovjekov grijeh

Možemo reći da je grijeh prvog čovjeka izazvao Boga na nastavak stvaranja, odnosno na novo stvaranje. To novo stvaranje dovršava se uskrsnim jutrom kada je čovjek Krist „raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao“. Zato Crkva govori da je uskrsnuće osmi dan stvaranja. Spomenuti Sv. Augustin reći će slikovito da je Bog na krivi glas čovjeka nadogradio divnu simfoniju. Nećemo reći da je prvi čovjek autor te simfonije, nego Božja ljubav prema čovjeku, ali to „komponiranje“ nastalo je nakon prvoga grijeha. Bog je nastavio sa stvaranjem nakon sedmog dana, a osmi dan ostvarena je pobjeda života u čovjeku Isusu Kristu. Njegovim uskrsnućem dovršeno je stvaranje u Kristu, a zbiva se u svima koji u njega vjeruju. Krist ih vodi do savršenstva koje je u njemu ostvareno (usp. Kol 1,28). 
To dovršavanje u pojedincima i u svijetu (Crkvi) ne zbiva se bez silnih vapaja i suza, o kojima čitamo u poslanici Hebrejima (usp. Heb 5,7), kao što nije bilo bez toga ni na Kristovom putu prema osmom danu – prema uskrsnuću. Uvijek kada i nas snađu nevolje i obuzima nas jeza, drhtimo i plašimo se, moleći da nas mimoiđe taj križ, ali upravo se tada pruža i nama prilika za veliki pothvat i veliku pobjedu. Za takav pogled smoći ćemo snage, ako budemo svjesni cilja prema kojem idemo i prisutnosti Oca u čijim smo rukama. To su prilike za stvaralačko Božje djelovanje na putu prema dovršenju našeg otkupljenja, prema ostvarenju, u nama, djela osmog dana stvaranja. Možemo reći da Sotona, želeći upropastiti Božje djelo, uvijek izaziva Boga na još savršeniji stvaralački čin.

2. Zloća kao izazov i poziv na djela dobrote

Svakako se može reći da iz zla što ga osjećamo u svijetu koji nas okružuje, u nevoljama koje nas pojedinačno obuzimaju, može izrasti mnogo dobra i za svijet i za nas. Na tome raste naš kršćanski optimizam. Pa i onda kada smo nemoćni pred silinom zla, na pobjedničkom smo putu ako molimo: „Oče, budi volja tvoja!“
Ohrabreni Sv. Augustinom, možemo taj govor nastaviti pa dodati kako ne bismo imali tako veličanstvenih mučeničkih svjedočanstava u životu Crkve prvih stoljeća da nije bilo okrutnih progona Kristovih vjernika; da ne bismo imali tako divno svjedočanstvo ljubavi Majke Terezije prema čovjeku da su se po ulicama Kalkute (i drugih „Kalkuta“) šetali samo zdravi i situirani ljudi. Tek u suočenju s bijedom i bolešću bila je ona izazvana da do krajnjih granica razvije svoju ljubav prema potrebnima. Pa i ne trebamo ići daleko. Zar bismo u nadbiskupu Stepincu dobili tako sjajan uzor vjernosti istini i dobroti da nije bilo komunističke mržnje na njega i na njegov narod. A koliko je bilo prinosa žrtava dobrote i ljubavi majki udovica nakon 1945.? I konačno, kako možemo zamisliti Kristovo otkupiteljsko djelo da nije bio okružen zloćom ovoga svijeta u kojoj se očitovala onakva i onolika Kristova ljubav? Dokazao je da zloća može biti poticaj za velika djela dobrote. Sve ono što se odigralo s njime na dan njegove muke i smrti, pripremilo je onako sjajno i pobjedničko uskrsno jutro. 
Isus čak govori svojima o neizbježnosti sablazni, da je zlo prisutno u svijetu, ali mi mu nikada ne smijemo dati svoju potporu: „Jao onome od koga sablazan dolazi“, tj. koji svjesno radi u prilog zloće.

3. I naši nas grijesi mogu potaknuti na „povratak Ocu“

Možemo također reći da i krivica pojedinca i grijeh svijeta mogu, poput onoga Adamovog, biti početci nove stvaralačke Božje akcije, kod pojedinca i u svijetu. To će se dogoditi onda kada, poput „Izgubljenog sina“, rečemo: „Ustat ću i poći svome ocu!“ (Lk 15,18). Dobri otac je sinu koji se vratio dao novu haljinu, uresio ga i ukrasio većim odličjima od onih prije krivice. U tom smislu i tu možemo govoriti o „sretnoj krivici“. Slično i nama grijeh može pomoći da postignemo takva „veća odličja“. Nakon svakog grijeha mogući su novi uzleti. 
Isus se često susretao s grješnicima koji su, nakon što su zgriješili, vidjeli bolje nego prije da se treba vratiti na pravi put. Takve je on okupljao, družio se s njima. Takvi su Krista bolje razumjeli nego oni drugi koji nisu osjećali posljedice svoje krivice. Nepokretni su i nesposobni za rast u dobru koji misle da su pravednici i da se ne trebaju obraćati. Ti nisu razumjeli Isusa kada je već na početku sve pozvao: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“

4. Zlo kao izazov za jačanje u dobru

Više puta smo slušali kako su i naši neprijatelji zaslužni za našu slobodu jer su svojom zloćom pokrenuli našu zaspalu dobrotu. U tom smislu zanimljivo je razmišljanje Sv. Augustina. On kaže: "Život naš na ovom hodočasničkom proputovanju ne može biti bez kušnje. Rast naš ostvaruje se kroz kušnje. Nitko sebe ne poznaje ako nije kušan. Nitko ne može biti okrunjen ako nije pobijedio. Nitko ne može pobijediti ako se nije borio. A nitko se ne može boriti ako nema neprijatelja i napasti." 
Što nas okružuje veće zlo, to nam se pruža uzvišenija pobjeda. Nema prave veličine koja se nije izbrusila i izrasla u borbi protiv ovozemnih podlosti i niskosti. I tu nam je Isusov primjer najpoučniji. Upravo je tu njegova snažna poruka: Zloća u svijetu, oko nas, pa i u nama ne smije nas obeshrabriti da joj se predamo, nego nam ona treba biti izazov za jačanje u dobru. Zloća je prisutna u svijetu, ali njoj je oduzet žalac i zato nema snagu da otruje za pobjedu gdjegod se dogodi oslonac na božansku snagu koja je u svijetu po Isusu Kristu. Nije li zloća svom svojom silinom navalila na Pravednika da ga preda smrti. Sa Sv. Pavlom možemo joj i mi postaviti pitanje: „Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti žalac tvoj“ (1Kor 15,55). Zloća svijeta ne može postići svoj cilj: razaranje i uništavanje života, pače, ona i bez svoje volje, uz svu svoju bahatost, mržnju i divljinu, može pridonijeti rastu i pobjedi dobrote ako idemo s Kristom, putem istine i života. 
U Isusu nije bilo divljine, mržnje, bahatosti, oholosti. U njemu je bila pitomost, ljubav, skromnost, poniznost. Izgledalo je da je to slaba oprema, ali se na koncu pokazalo da su upravo to osobine pobjednika.

Godina evanđelja

Zlo se pojavljuje pred nama poput Golijata, jaka, dobro opremljena i naoružana, a dobro poput Davida s 'praćkom' u ruci. I pored svega toga, i mi poput Davida trebamo biti sigurni u pobjedu. Bog je bio iza one praćke, a ne iza oklopa. Zato je David pobijedio. 
David je tek blijeda slika onoga što je Krist svojom „praćkom“ učinio kada se, okružen silom i mržnjom, predao u ruke vječnoga Oca, predao se na raspolaganje Očevoj ljubavi. Svu zaštitu Isus je povjerio Bogu (Ocu). 
No, ima još jedna zorna slika. Slika vuka i janjeta. Nije li Isus upravo tu sliku koristio: "Šaljem vas kao janjce među vukove" (Lk 10,3). Kakve su tu šanse za pobjedu janjaca? Ipak Isus nije slao apostole da od njih napravi gubitnike, nego upravo pobjednike. 
Ta poruka izražava se jasno na svakoj svetoj misi kada svećenik podigne hostiju i pozove ljude da priđu i uzmu pobjedničku snagu u sebe riječima: "Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta!" 
U ovoj Godini evanđelja uzeli smo jedan križ (Senj, 14. stoljeće). Na rubovima su simboli evanđelista (Matej/čovjek, Marko/lav, Luka/vol, Ivan/orao). U sredini se nalazi lik janjeta. Kao da svaki od evanđelista govori: "Evo Jaganjca Božjega" koji je pobijedio divljinu ovoga svijeta, vučje osobine, nasilje, nadutost, oholost ovoga svijeta. Jaganjac ne crpi snagu u tjelesnoj snazi, poput vuka, kao što se ni David nije oslanjao na svoju snagu i opremu, nego na Boga Izraelova. 
Povodom slavlja uskrsnuća Gospodinova, i ja vama, braćo i sestre, poručujem Isusovim pozdravom: „Ne bojte se!“

Sretan i blagoslovljen Uskrs i sve vazmene dane želi vam i u duhu se zajedno s vama raduje i veseli

vaš biskup
† Mile Bogović

U ponedjeljak, 16.ožujka 2015.godine, načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić sa svojim suradnicima, u Vatrogasnom domu u Brinju održao je susret s građanima na kojem se okupilo mnoštvo građana. Načelnik je pozdravio sve nazočne te izvijestio o dosad učinjenom. Prilikom izlaganja o svom radu, načelnik se dotaknuo mnogih tema koje su značajne za općinu.

Tako je spomenuo popravak lokalnih cesta za Radotiće i Županjdol te par kraćih dionica, a to su: Vranići, Rajkovići i Linarići. Pristupilo se i sanaciji neasfaltiranih cesta gdje se ugradilo preko 100 kamiona tampona. Za sanacije cesta utrošeno je 500.000,00 kuna te daljnji radovi kreću na proljeće. Za novu rasvjetu je utrošeno 250.000,00 kuna u naseljima Črnač, Rajkovići, Holjevci, Brdo u Stajnici, Radotići, Bukovlje. Nastavak daljnje izgradnje rasvjete, planira se u proljeće. Općina je također sufinancirala izgradnju ljekarne u iznosu od 150.000,00 kuna. Iako je zima bila blaga, na održavanje cesta utrošilo se preko 200.000,00 kuna. Tijekom godine, uložilo se preko 5 milijuna kuna u razne investicije. Najveći dio investicija odnosi se na nabavu komunalnog vozila i opreme (2.500.000,00 kuna). U svom izlaganju, dotaknuo se i projekata koji su u fazi provedbe, a to su kulturni dom, izgradnja energetski učinkovite i ekološke javne ili vanjske rasvjete te nadogradnja dječjeg vrtića Tratinčica. U veljači je održano osposobljavanje za rad s pesticidima koje je općina sufinancirala s 50 % ukupnog iznosa troška edukacije.

Nakon iscrpnog izlaganja načelnika, uslijedila su brojna pitanja građana. Načelnik je sa svima razgovarao o mnogim temama koje su ih zanimale. Na kraju je naglasio da je važno pripremiti i razraditi projektne ideje, dizajnirati uspješan projekt te ga na kraju i uspješno provesti s ciljem razvoja općine, sredstvima iz Europskih fondova. Cilj susreta s građanima je upoznavanje s radom općine te direktna komunikacija o problemima s kojima se susreću kako bi se isti riješili zajedničkim snagama.

Izvor: brinje.hr

Na portalu Lika Clubbing postoji kolumna "Književni petak" koja je u ovom članku predstavila ličke autore koji su ostavili značajan trag u Hrvatskoj književnosti.

 

Josip Draženović
Rođen 1863. godine u Stajnici kraj Brinja. U Senju pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a pravo u Zagrebu. Draženović je teme svoje proze u prvoj fazi razvijao od lirskih solilokvija i razmišljanja o životu uopće “Iskrice” (1887.) do “Crtica iz primorskoga malogradskoga života”(1893.). U pripovijetkama s motivima sudbina malih ljudi, “antiheroja”, opterećenih vlastitom prošlošću, kakve će poslije uspješnije opisivati J. Leskovar, Draženović se u posljednjoj fazi stvaralaštva “Povijest jednoga vjenčanja” (1901.), “Nova era” (1950.).

Pavao Ritter Vitezović
1652. godine rođen je u Senju. Osnovnu školu završio je u Senju a srednju školu pohađao je u Zagrebu. Veoma je važno istaknuti kako je Pavao Ritter Vitezović bio prvi hrvatski profesionalni pisac, organizator i upravitelj Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve takve tiskare u Hrvatskoj. Vitezović je pisao pjesničke poslanice, prigodnice, panegirike, čestitke i anagrame koji oslikavaju socijalne, političke, gospodarstvene i kulturne prilike posljednjih desetljeća 17. stoljeća u Hrvatskoj. Svoje prvo djelo “Odiljenje Sigetsko” tiska na hrvatskom jeziku u Linzu (Austrija). Djela: “Odiljenje sigetsko”(1684.), “Croatia rediviva”(Oživjela Hrvatska, 1700.), “Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio” (1701.), Plorantis Croatiae saecula duo carmine descripta (1703.), “Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti” (1704), “Bosna captiva” (1712)… Pavao Ritter Vitezović preminuo je 1713. godine u Beču.

 

Kliknite, pogledajte, pročitajte cijeli članak!

Podignimo razinu svog znanja o ličkoj kulturi jer i ovi ljudi iz prošlosti koji su ostavili veliko pisano bogatstvo, zaslužuju da netko za njih ponosno kaže "Gle, on je također Ličan!"

 

 

Poštovani,

izuzetna nam je čast pozvati Vas na izbornu skupštinu Zavičajnog kluba "Stajnica", koja će se održati dana

27. ožujka 2015. (petak) s početkom u 18,00 sati u

zgradi Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27 (kod katedrale).

Veselimo se Vašem odazivu! 

Iz knjige „Stajnica i okolica“, str. 266-268, Nikola Tominac, 2004.godina

„Od pol noći, od pokladnog utorka na srijedu oglasi se crkveno zvono što je značilo da je pokladnom veselju došao kraj te da je nastupila Pepelnica ili Čista srijeda. Bio je tog dana običaj da prvi posjetitelj svake kuće sjeda na tronožac kraj vrata da u sjedenju bude miran, jer on je „kvočka“, kako bi i prava kvočka mirno sjedila na jajima kad ju kućanica nasadi na jaja radi leženja pilića. Posjetitelj je morao oponašati kvočkino kvocanje za što je bivao nagrađen pićem i kruhom.

Istog jutra kućanica obavlja i jedan nesvakidašnji posao, a to je temeljito pranje posuđa iz kojega se u pokladnim danima jelo odnosno u kojem se jelo kuhalo. U tu vodu ulila je tekućinu preostalu od kuhanja zelja te su krpicom od suda namakanu u tu tekućinu svi ukućani morali oprati ruke od lakata pa na dolje, te noge od koljena do prstiju. Ruka kojom se to činilo morala se okrenuti naopako, a pranje je svaki ukućanin popraćivao riječima:

„Biži, biži guja tebe tira mesopusna juva!“

Spomenutom krpicom koja se i dalje umakala u rečenu tekućinu prali su i njuške i noge blagu te govorili već rečenu formulu:
„Biži biži guja...“ 

Kad su pranja završena, jedan ukućanin vodi drugoga kojemu su zavezane oči do plota te ovaj priveže krpicu na kolac i kaže da je time zavezao kopcu oči kako ovaj iz zraka ne bi vidio živad na dvorištu. Meso preostalo od poklada čuva se do prvog oranja, te se ono s jednim svježim jajetom zaore pod prvu brazdu da bi bilo hrane za črva, za mrava. Prije oranja volove i plug poškrope posvećenom vodom. Spomenimo da se prije svakog posla pred upregnutim volovima načinio znak križa. (...)

Na Cvjetnu nedjelju – Cvetnicu, u crkvu se nose grančice procvjetale drenovine stručci visibaba i ljubičica, poneka ljeskova šiba te križić napravljen od drveta, što se sve poveže u struk i župnik to na misi blagoslovi. Sve to donosi se kući gdje bude držano kroz sljedeće tjedne i mjesece.

Na dan Velikog čevtrtka, u dopodnevne sate, zavežu se u crkvi sva zvona i tako ostaju do subotnje mise predvečer, koja se drži u slavu Isusova uskrsnuća. Taj i iduća dva dana djeca se oglašuju škrebetaljkama ili čegrtaljkama koje su od drveta sami izradili. Upravo se natječu čija će se naprava u vrtnji bolje čuti. Na Veliki četvrtak od prije podne kad se jelo, potrajao je post sve do subote u isto vrijeme. Ta tri dana pribivaju vjernici jutarnjim misama. U te dane šaraju se jaja koja će se dijeliti čestitarima obično djeci. Običaj je da na  Veliki četvrtak kućanica svojim kokošima reže kandže kako ne bi mogle grepsti zemlju. Tome je donkele blizu običaj da su kuće-gospodari sutradan na Veliki petak s kopita svojih konja skidali potkove da ne bi oštećivali zemlju. Sljedećeg dana., tj. na Veliki petak , posjećuje mlado i staro Kristov grob u crkvi. Oko tri sata poslije podne ide procesija oko crkve što treba da podsjeti na Kristov križni put dok se u crkvi moli Žalosna krunica, izvodi Muka Isusova i moli se pokraj improviziranog Kristova groba. Na taj da se ništa u polju i oko kuće ne radi, dok se u subotu kao i prethodnih dana , u slučaju povoljna vremena, mogu posaditii prvi povrtlarski usjevi također i krumpir na njivi. (...)

Blagdan Uskrsa započinje jutarnjom misom, kad iz svake kuće žensko čeljade, obično djevojka, donosi u crkvu jelo na blagoslov. Među njima nalazi se: kuhani pršut, kuhana jaja, kruh, kuglof, orehnjača, kolači, škanjola i kapula, pisanice, sol i boca vina sve u košari pokrivenoj stolnjakom i vezenim ručnikom. U tome, dakle u sadržaju košare njenoj opremi  te uzorku i izradi veza, bilo je među tim nositeljicama pravog nadmetanja. Blagoslov jela u otrkivenim košarama obavlja župnik nakon jutarnje mise. Potom nositeljice košara nakon što ih pokriju stavljaju ih na glavu kojoj na marami, na tjemenu, stoji svitak da bi se olakšalo nošenje košare. Kad nositeljica dođe kući, svaki ukućanin kuša nešto od blagoslova, kako se zajedničkim imenom naziva blagoslovljeno jelo

Od uskrsnih običaja odnosno vjerskih manifestacija poznati su već u reduciranom opsegu spominjani Križni put, pjevanje Muke Kristove, dok je današnjem naraštaju nekadanji običaj blagoslova maslina sasvim nepoznat. „

 Donosimo Vam Kratki dokumentarni video zapis iz 1965-1973 godine sa podrucja Stajnice i okolice.

Održana 20. Lička večer Udruge Ličana "Vila Velebita" u Gastro globusu u Zagrebu!

Tko je sve bio, kako je bilo i dio prekrasne atmosfere uspio je prenijet tim portala Lika Clubbing stoga preporučam kliknite na link i pogledajte REPORT - KAKO JE BILO NA 20. LIČKOJ VEČERI U GASTRO GLOBUSU

 Ovom prilikom želimo podići trajan spomen jednom od najtragičnijih događaja u borbi Hrvata za svoja prava u bivšoj državi - Stajničkim žrtvama iz veljače 1925, koji su se dogodili u vrijeme održavanja izbora, koji u stvarnosti nisu imali baš nikakve veze sa regularnošću. Bili su doslovce obična farsa vladajuće velikosrpske vrhuške, a održani su pod nezamislivim terorom i nasiljem. Svakako najgrozniji od svih slučajeva je događaj koji se dogodio u Stajnici. Tom je događaju poklonjeno nekoliko posveta koje su bazirane na sijećanjima pojedinaca, osobito u knjizi prof. Krpana "Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti", (Zagreb 1995) i člancima u "Vili Velebita".

 

 Prilozeni Video mozete pogledati www.facebook.com/video.php

 Politička situacija u zemlji krajem 1924. i početkom 1925. bila je izuzetno teška. I dalje ne postoje političke i građanske slobode. Surovo se progoni politička oporba. Hrvati protežiraju stvaranje ustroja države gdje će doći do izražaja veći stupanj federalizacije, dok su Srbi, zbog svoje raspršenosti i brojnosti u takvoj državi, bili za klasičan centralizam.

 Radić se nalazi u nemilosti političkih protivnika, pojavljuju se glasine da je pobjegao u inozemstvo, podvaljuju mu se razne inkriminacije i slično. To sve udružuje hrvatske političke stranke pod vodstvom HRSS. Svjesna te novonastale situacije i opasnosti po nju, Pašić-Pribičevićeva vlada sprovodi žestok pritisak na hrvatske političke subjekte. Incidenti su postali svakodnevnica, provodi se policijska represija protiv političkih protivnika, da bi se na novu godinu 1925. počeo primjenjivati Zakon o zaštiti države, ili poznata "Obzana". Pojavljuju se glasine o uhićenju Stjepana Radića, što se stvarno i događa 6. siječnja 1925. godine. Uz Radića je uhićeno i čitavo vodstvo HRSS. U toj teškoj situaciji vlada raspisuje izbore. Koliko će oni biti legitimni najbolje se vidi iz događaja koji slijede. Čak se razmišlja o isključenju HRSS iz izborne utrke. Međutim svjesni svih negativnih političkih posljedica vladajući odustaju od te zamisli. U predizborno vrijeme provodi se snažan pritisak na hrvatske birače, narod se zastrašuje i to uglavnom pristaše HRSS. Cilj je vladajuće elite da što manje Hrvata i pristalica HRSS iziđe na izbore. Jedan od vođa Srba u Hrvatskoj podsjeća srpske glasače "da svaki ko odustane od glasanja izdaje čika Peru i Kraljevinu a pomaže Radićevu republiku. Zabija sam nož u svoje srpsko srce". Cilj je, dakle, jasan-spriječiti masovan izlazak hrvatskih birača.