Treću godinu za redom Brinje je Novu godinu dočekalo 12 sati prije ostalih. Ovaj puta najveselija proslava u godini održala se u Vatrogasnom domu zbog velike hladnoće kakva i prliči ličkoj Novoj godini.
Polnoćka u Stajnici svake je godine poput događaja godine. Broj vjernika okupljenih u crkvi te je večeri zapanjujuće velik. Istina, u vrime blagdana puno i naših Stajničara "iz vana" dođe u zavičaj zbog čega je toliko ljudi na Misi jedino i moguće vidjet. Jel razlog prisustva polnoćki doista samo slavljenje rođenja malog Boga u molitvi ili prilika za susret sa starim prijateljima ili vidit ki kako izgleda i ča ima na sebi ili nešto treće, nije ni bitno, to je stvar svakoga ponaosob. Bitno je da smo te večeri u zavidnom broju bili na jednom mjestu i to mjestu na kojem i priliči bit u toj Svetoj noći.
Često od svojih starih čujemo kako Božić nije što je nekad bio, kako se danas izgubio duh tog blagdana, koji je u prošlosti u mnogim krajevima predstavljao jedno od najvažnijih dana u godini. I nas je zanimalo kako je to zaista izgledalo, te vam donosimo priču o minulom Božiću kakav se nekad slavio u hladnoj, snježnoj Lici.U kršćanskoj tradiciji Božić, uz Duhove i Uskrs, spada među tri najvažnija blagdana. Tako su i običaji vezani uz njega posebno utkani u povijesnu tradiciju mnogih krajeva Hrvatske. Slama, čestitari i mnogi drugi, većini su krajeva zajednički, no jednako tako svaki kraj krije svoje posebnosti. Razni su običaji iz minulih vremena do danas ostali sačuvani, uvedeni su neki novi, no mnogi jednako tako padaju u zaborav. Kako se to ne bi dogodilo, popričali smo s Anom i Krstom Marinić, koji su 60-ih iz Stajnice u Lici doselili u Zagreb s dvoje male djece, no i dalje se jasno sjećaju svih detalja oko priprema za Božić i božićno slavlje.
„Božić je bil tri dana, bil je Božić, Stjep
Općina Brinje i ovu godinu organizira doček Nove godine točno u podne.
Legenda o Sv. Nikoli kaže:
ujaka koji je bio svećenik i odgajao ga u vjeri.
