Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb

ORGANIZIRA

posjet svetištu Majke Božje Krasnarske

na dan Male Gospe 08. rujna 2014. (ponedjeljak)

gdje će se nazočiti Sv.Misi koja započinje u 11.00 sati

Polazak iz Zagreba je u 7.00 sati s parkirališta južne strane Zagrebačkog velesajma.

Cijena puta je 100.00 kuna (uključen prijevoz i ručak)

Prijave puta kod Katarine Kolaković do 02.09.2014.
na mob.: 091 570 4227

Preuzeto sa: http://www.lika-online.com/komemoracija-poginulim-policajcima-na-zutoj-lokvi/

Žuta Lokva – Na raskrižju glavnih cesta od Brinja prema Senju i Otočcu, u Žutoj Lokvi, ispred kapelice Sv. Križa, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te misom zadušnicom obilježene su 23 godine od pogibije četvorice hrvatskih redarstvenika Dragutina Toljana, Milana Vranića, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića koje su 24. kolovoza 1991. godine iz zasjede, mučki ubili srbočetnički pobunjenici iz automatskog oružja i ručnih bacača.
Komemoraciji su nazočila brojna izaslanstva, obitelji poginulih, kolege policajci, jedini preživjeli policajac iz tog događaja Darko Murat, dožupani ličko senjski Ivana Tomaš i Sanjin Rukavina, predstavnici grada Otočca, Senja, Općina Brinje, Plitvička jezera, Karlobag, brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata, načelnik Uprave Policije Krunoslav Borovac sa suradnicima, predstavnici MUP-a, HV-a, Rok Kiković i Joso Nikšić predstavnici Hrvatsko-Njemačkog društva koji su pridonijeli da se ovo i druga spomen obilježja ostvare, predstavnici brojnih institucija te mnogi drugi…
Prisjetimo se kolovoza 1991. godine. Ostat će zapamćen u svijesti hrvatskog naroda po mnogim mučkim, zločinačkim napadima srpskih pobunjenika udruženim sa agresorima JNA, na tek stvorenu, neovisnu hrvatsku državu s ciljem njezina porobljavanja, okupiranja i stvaranja velike Srbije. Na današnji su dan, prije 23 godine, kobnog maglovitog jutra 24. kolovoza 1991. godine kao policijska ophodnja, koju su činili pokojni Drago Toljan, Zdravko Vuković, i preživjeli Darko Murat te pričuvni policajci Vinko Krznarić i Milan Vranić upućeni službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj. U 09,45 sati nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici dežurni službenik Policijske Ispostave Brinje uputio im je poziv da se vrate u Ispostavu. Neposredno nakon što je svih pet policajaca sjelo u službeno policijsko vozilo, na njih je iz zasjede na podmukao i okrutan način otvorena žestoka pucnjava iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tkz. SAO Krajine. Već prvi hitci pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat pod jakom rafalnom pucnjavom uspjeli su se izvući iz automobila i zakloniti iza njega, te je preživjeli Darko Murat pokušao uzvratiti vatrom, no nakon opaljenja nekoliko komada streljiva, uslijed oštećenja spremnika puške, došlo je do njenog zatajenja. Po terorističkim je rafalima uspio pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć. Ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda preminuo je kraj vozila. Uslijed ovih tragičnih i dramatičnih događanja hrvatski je narod posao svjestan koliko će teška i bolna biti borba za hrvatsku neovisnost i slobodu. Nitko nema prava na zaborav, jer njihova žrtva obvezuje sve nas na trajno sjećanje, da se nikada ne zaboravi to teško ali herojsko razdoblje naše povijesti kada je stvarana suverena, neovisna, moderna hrvatska država. Pali hrvatski redarstvenici, policajci svjedoče da su pripadnici MUP-a prvi stali u obranu hrvatske Domovine a iz MUP-ovih postrojbi kasnije tijekom Domovinskog rata, rodila se Hrvatska vojska i Hrvatske oružane snage. Ne smijemo zaboraviti da je hrvatska policija izrasla u Domovinskom ratu i da iz tih ratnih vremena nosimo zalog i obećanje prema našim prijateljima i kolegama poginulim na hrvatskim bojištima. S dužnim pijetetom treba se prisjetiti i ostalih, u to vrijeme mučki iz zasjede ubijenih pripadnika PU Ličko senjske PP Otočac, kada je ubijen pričuvni policajac Slavko Cetinjanin, na kontrolnoj točci u Brlogu 19. srpnja 1991. godine, pa potom, svega šest dana kasnije u monstruoznom zločinu na Markovcu kada je u zasjedi, sačekana policijska ophodnja, u kojoj je ubijen Dragan Šepac. Prisjetimo se i 32 stradalih pripadnika PU Ličko senjske. Žrtva koju su dali za obranu Domovine je nemjerljiva a nama je dana morala ali i profesionalna obveza da se s ponosom i pijetetom sjećamo njihove čestite uloge u Domovinskom ratu i da se takva njihova uloga nikada ne zaboravi. Samo zahvaljujući njihovoj žrtvi mi danas živimo u slobodnoj, demokratskoj i europskoj republici Hrvatskoj.
Svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske redarstvenike predvodio je vlč. Mario Vazgeč, župnik župe Križpolje i vojno policijski kapelan Ivan Blaževac, uz pjevanje crkvenog zbora Brinje.
Dražen Prša

U četvrtak 14.08. u Vatrogasnom domu u Brinju održana je svečana sjednica Općinskog vijeća sa kojom je započela proslava Dana Općine Brinje i blagdana Velike Gospe. Svečanu sjednicu otvorio je predsjednik Općinskog vijeća Davor Vičić te pozdravio sve nazočne goste. Kratkim govorima nazočnima su se obratili načelnik Brinja Zlatko Fumić, saborski zastupnik i gradonačelnik Križevaca Branko Hrg, zamjenica župana ličko-senjskog Ivana Tomaš, saborski zastupnik i gradonačelnik Bakra Tomislav Klarić, predsjednik udruge općina RH i načelnik Općine Lukač Đuro Bukvić, zamjenica gradonačelnika Karlovca Marina Kolaković te načelnik Policijske uprave ličko-senjske Ante Podnar.

Javna priznanja Općine Brinje u obliku povelje uručena su: Vlč. Mariu Vazgeču za osobit doprinos i zalaganje u promicanju vjerskih i kulturnih vrijednosti na području Općine Brinje, Kristijanu Sertiću kao mladom poljoprivredniku za osobit doprinos u razvoju poljoprivrede i poljoprivredne proizvodnje , Zlatko Commerce d.o.o i Pilani Holjevac za osobite zasluge u poticanju zapošljavanja i razvoju gospodarstva, PIK d.d Rijeka za osobit doprinos i dugogodišnju suradnju na području poljoprivrede, Lovačkoj udruzi Brinje za osobit doprinos u razvoju lovstva i lovnog turizma , Taekwondo klubu Brinje za osobit doprinos u razvoju taekwondoa na području Općine Brinje , za postignute vrhunske sportske rezultate te rad na promidžbi Općine Brinje, Ani Šporčić i ritmičkoj skupini „Think pink“ za osobit doprinos u razvoju plesne umjetnosti te iznimne postignute rezultate na plesnim natjecanjima, Hrvatske vode Zagreb za osobit doprinos i ulaganje u izgradnju vodnih građevina na području Brinja te Ivanu Sertiću za osobite zasluge u izgradnji spomenika žrtvama partizanskog zločina na Obadinama u Brinju.

Više na brinje.hr.

Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj.
Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalim, kršćanski autori sv. Bernard, sv. Antun Padovanski i drugi.

Nekoliko je Marijanskih svetišta i u Gospićko-senjskoj biskupiji koja su još od jučer glavna odredišta mnogih hodočasnika i kojima su povodm ovog dana, Marijinog dana, upravo ta svetišta centar svita . U našoj općini svake je godine posebno slavlje jer je to ujedno i Dan općine Brinje. Program kroz tri dana obilježen je svečanom sjednicom, polaganjem vijenaca, procesijom i Misom, a najzadnje i narodnim veseljem.

Više o programu u Brinju na OPĆINA BRINJE.

Mene je put ove godine odnio u Oštarije, stoga evo nekoliko riječi o Majci Božjoj Oštarskoj - "Gospi od Čudesa". 

                                                            
Crkva u Oštarijama (nekada zvanim Otok ili Otočec), na posjedu krčkih knezova Frankopana, neosporno je najveća sakralna građevina Krbavske biskupije u srednjem vijeku, a posvećena je Čudesnoj Gospi od Otoka.
Oštarska crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Čudesa u srednjem je vijeku svakako bila jedno od poznatijih Gospinih svetišta na tlu Hrvatske. Nalazi se na brežuljku iznad rijeke Mrežnice. Ta se lokacija tada zvala Otočec, neki misle, zbog otočića usred rijeke Mrežnice, stotinjak metara uzvodno od Marmontova mosta. U doba pisanja Modruškog urbara objavljenog godine 1486. nije još bilo zabilježeno ime Oštarije. Modruški urbar je prvi dokument u kojem su zabilježena 32 naselja na području Modruškoga feuda, među njima i naselje Otočec.
Zanimljivo je da su Oštarije od prvih početaka, tj. prvih pisanih vijesti, bile na glasu kao mjesto čudesnih uslišanja. Ubrzo nakon izgradnje crkve knez Stjepan je, preko krbavskog biskupa Franje Modrušanina, ishodio da tadašnji papa Pio II. svojom bulom izdanom u Sieni 1459. da oštarskom svetištu neke posebne povlastice. U toj buli, izdanoj na latinskom jeziku, spominje se “Ecclesia Beatae Mariae Virginis de Miraculis” ili prevedeno na hrvatski “Crkva Blažene Djevice Marije od Čudesa”. Ovaj je naslov crkva dobila po brojnim uslišenim molitvama i čudesima, koja su se tu događala. Time je ona postala zavjetno mjesto širega katoličkog područja.

Ma gdje (i ako) bili na današnji dan, a i svakoga dana našeg života, Blažena Djevica Marija posebna je u životu svakog vjernika. Ona i Josip trebali bi nam biti primjer svima, a posebno supružnicima bez kojih nema ni obitelji. Sjetite se reakcije Josipa kad je saznao da je Marija trudna...nije mu bilo svejedno, mislio je da ga je Marija izdala, ali ljubav prema njoj i vjera u Boga dali su mu snagu da prihvati tu činjenicu, da vjeruje da je ona doista blažena među svim ženama i da joj treba vjerovati. Bez međusobnog povjerenja, ljubavi, podrške i vjere, nema ni zdrave obitelji.

Završit ću ovaj članak s citatima nepoznatog autora na koje sam nedavno naletila, a koji su toliko snažni i istiniti i koje smatram prikladnima baš za današnji dan i baš za one kojima je vjera možda, zbog nekih životnih situacija, poljuljana... 

"Tražio sam snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao um i tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost...
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo savladati.

Tražio sam ljubav...
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge...
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio...
Ali dobio sam sve što mi je trebalo!"

Izvori: ŽUPA OŠTARIJE

WIKIPEDIA 

Uz autocestu A-1 ( Zagreb – Split – Dubrovnik ), na sjevernome i južnome odmorištu Brinje, probno su proradila dva hotela u vlasništvu poduzeća «Millem-Inženjering» iz Gospića. Svaki ima caffe bar, suvenirnicu, info i etno sobu, bar, samoposlužni i hladni buffet, te servisne prostorije i 11 komfornih soba, koje, međutim, još nisu u uporabi budući hoteli još nisu konačno kategorizirani, ali se očekuje da će dobiti – četiri zvjezdice!

  Oba hotela nose ime «Lika», jer su po mišljenju vlasnika i njihovih suradnika izgrađeni na ulasku, odnosno izlasku iz ličke regije. Voditelj hotela Lika - sjever je donedavni načelnik općine Brinje Ivica Mesić, a hotel Lika - jug vodi Dragan Ratković iz Gospića. Ukupno je 52-oje zaposlenih.

 Preuzeto sa SLOBODNA LIKA

"Aj, oj Stajnice oko tebe šuma,
imaš polje za dva erodruma.
Aj, oj Stajnice to je tvoja dika,
to što imaš lipota je velika."

(Iz pjesme Mile Perkovića - Vujaka)

Veliko hvala kolegi Ivici Movriću iz Stajnice na ovim fotografijama!

 Prekrasno i sunčano vrijeme bilo je dovoljno da se na Stajnički turnir odazove osam  ekipa:“Veterani“ Buzin, „Amateri“ Zagreb, „Imota pivnica“ Dugo Selo, „Zlatko commerce“ Jezerane, „Ante Gotovina“ Plitvice, „Karakaš“ Brinje, „Caffe bar SACS“ Krišpolje i „Brinje“ Kopčevac-Dugo Selo

Na kraju pobjednik ovogodišnjeg turnira je ekipa „Zlatko Commerce“ iz Jezerana, drugo mjesto osvojila je ekipa „Imota pivnice“ iz Dugog Sela, a treće brinjska ekipa „Karakaš“.

 

Najbolji igrač turnira je Danijel Keser, najbolji strijelac Kristijan Lovrić obadvojica iz „Zlatko commerce“, a najbolji golman Tomo Bagarić iz „Imota pivnice“. Fair-play osvojili su „Veterani“ Buzin.

 

Organizator turnira Ivica Murković - Mura zahvaljuje se svim sponzorima koji su i ove godine pomogli da bi se turnir mogao održati, a posebno Općini Brinje i načelniku Zlatku Fumiću. Posebna zahvala „Žutom“ i svim Dugoselcima na pomoći kod same organizacije.

Ujedno hvala Muri da je i ove godine uspio organizirati turnir bez obzira na sve poteškoće i uz maksimalan red i disciplinu.

 

Doviđenja dogodine uz više ekipa i lijepo vrijeme.

 

Sv.Juraj vrlo je omiljen svetac u hrvatskom vjerničkom puku s velikim brojem posvećenih župa i kapela, između kojih je i crkva u Jezeranama.

Crkva je sagrađena 1821.god., spaljena za vrijeme ll. svjetskog rata te obnovljena 60-ih godina prošlog stoljeća. Elektrifikacija zvona izvršena je krajem 2012.god.

Eto da bi se održavao vjernički život, misna slavlja, kao i tradicija proslave Jurjeva i u Jezeranama potrebno je ulagati i obnavljati u sakralni objekat. U tom pogledu od velike su važnosti volja vjernika, župnika, cijele društvene zajednice i donacije bez kojih se ne bi moglo, a  koje se primaju na žiro-račun župe.

Vlč.Mario Vazgeč, na nedjeljnjoj Misi 13.srpnja 2014.god., najavio je početak radova u sklopu obnove crkve za dva tjedna.

 

 Planirani radovi obuhvaćaju:

  - izmjenu drvene konstrukcije na zvoniku crkve 

  - postavljanje limene konstrukcije kupole

 

Hvala gospodinu Antonu Trtanj na ovim informacijama!

 

 

Neki od podataka preuzeti sa Otočki dekanat

Kada od jedne mlade žene, ličanke iz Velike Gorice, čujem da joj je prilikom odabira teme za diplomski rad glavni motiv bio uspješan poduzetnik  iz Jezerana, tada je ova priča zaslužno i na ovoj web stranici.

Tema diplomskog rada Maje Vlahinić bila je "Drvna industrija RH u razdoblju gospodarske krize" (Ekonomski fakultet u Zagrebu). Opsežan intervju provela je sa vlasnikom pilane "Zlatko-commerce d.o.o." iz Jezerana, gospodinom Milom Dumenčić.

Nema smisla da ja sad nešto nadaleko i naširoko prepričavam i napričavam, u prilogu je cijelo poglavlje pod nazivom "Poslovanje pilane Zlatko-commerce u doba recesije" izdvojeno iz diplomskog rada.

 Ovdje ću iznijet tek nekoliko citata kako bi vas zaintrigirala da pročitate ostatak priloženog poglavlja.

"Razgovor putem dubinskog intervjua dodatno je osvijetlio djelovanje krize na poslovanje, promjene ponašanja poduzeća u području proizvodnog asortimana, cijena proizvoda, distribucijskih kanala, promocija i tržišta.

Pilana Zlatko Commerce radi od 1981. godine, još od socijalističkog uređenja u kojem nije bilo moguće imati privatno poduzeće. Pošto je većina drvo-prerađivačkih poduzeća tada bilo u državnom vlasništvu, privatna poduzeća kao i pilana u našem slučaju, teško su dolazili do sirovina. Raspolagali su sa 300-500 kubika drvne mase godišnje. Pilana je tada poslovala sa 2-3 zaposlenika zbog male količine sirovina s kojom su raspolagali pa su samim time imali i malo posla. U razdoblju krize na važnosti dobiva strategija upravljanja odnosa s potrošačima, prvo ih treba privući bilo to reklamom, svojim kvalitetnim radom ili nekom drugom kvalitetom, te odnose treba održavati tako da roba bude uvijek isporučena na vrijeme te u najboljem mogućem transportu. (...)

Vlasnik pilane govori kako je radnička klasa u doba socijalizma bila mnogo bolja, ali poduzetništvo nije bilo toliko otvoreno kao što je to danas.

Pilana Zlatko Commerce bavi se preradom drvne mase te najviše izvozi u zemlje bivše Jugoslavije, od europskih u Italiju, Njemačku, Sloveniju i Austriju a od azijskih u Rusiju. Zaposleno je 23 radnika, većinom muškaraca mlađe dobi od 19-35 godina. (...)

Vlasnik pilane ima 58 godina, završenu srednju školu, cijeli svoj život posvetio je radu u pilani od prvog dana zajedno s njegovim ocem i obitelji. Svojim najvećim problemom smatra to što nema znanja iz engleskog jezika koje mu je i prijeko potrebno za surađivanje s poslovnim partnerima i kupcima. Ovo nije jedini takav slučaj u Hrvatskoj, takvi primjeri su vrlo česti kod drvo-prerađivačkih poduzeća, a glavni razlozi tomu su : poduzetničke prilike početkom 90-ih godina, relativno mali troškovi ulaska u pojedine tipove poduzetništva kao i egzistencijalna situacija pojedinaca, uslijed čega se samo-zapošljavanje u vlastitim poduzećima pojavilo kao jedan od načina rješavanja problema (obiteljske) nezaposlenosti. Ovo poduzeće je u obiteljskom vlasništvu te će nakon sadašnjeg vlasnika ostati u nasljedstvu sina. (...)

Vlasnik pilane smatra kako na ličkom području danas postoji previše pilana, a pošto je kapacitet mali i kada se rasporedi ostaje vrlo malo sirovina za korištenje tijekom cijele godine a ne posluju svi uspješno, kvalitetno i kompatibilno. Prijašnji kapaciteti bili su oko 20 000 kubika a danas pilana posluje sa oko 14 000 kubika. Država nije dovoljno dobro zaštitila proizvođače drvne industrije, konkurencija je velika a opstaje onaj koji je u svom poslu najbolji. (...)

Kako pilana ne bi snosila velike posljedice vlasnik je tražio načine kako poslovati, a da krizu ne osjete na svoje poslovanje. Da ne bi došao u situaciju da mora otpuštati radnike pobrinuo se da nađe strane kupce. Tako je poduzeće počelo raditi za 4 velika austrijska poduzeća te su sve one gubitke koje su imali na području regije i zemlje dopunjavali sa izvozom van Hrvatske. Tako već dulje vrijeme posluju sa 4 austrijska poduzeća : Reinertimber, Sial, Ana Dabak, Storaensko. (...)"

O planovima ove pilane pročitajte u prilogu, a meni još samo preostaje izrazit čestitku Maji koja je za svoj diplomski rad odabrala baš primjer poduzetnika iz Like i time s odličnim uspjehom kročila u svijet akademskih građana. Vlasniku pilane mnogo uspjeha i u daljnjem radu, tim više što upravo o takvim ljudima i poduzećima ovisi i živi velik broj ljudi iz tog kraja.

I evo, na kraju ove prekrasne priče, koja svima nama neka bude poticaj za rad, jer od rođenja do smrti, svaki period života nosi svoj rad: predškolcima je to igra, školarcima i studentima učenje, a kasnije rad u pravom smislu te riječi. Ponekad se osjećam poput Sijerkovića koji na kraju svih svojih meteoroloških prognoza kaže poneku izreku, stoga ovdje smatram prikladnom onu od Goethea:

"Ti samo radi, a veselje će doći samo od sebe!"

Slika preuzeta sa TVRTKE.COM