Bili su to ljudi

Originalni članak: www.zk-brinje.hr

U samu zoru, 1. studenoga 1918. godine, odjeknula je eksplozija na boku carskog bojnog broda “Viribus unitis”. More je nezaustavljivo nadiralo kroz otvoreno grotlo i ponos Austro-Ugarske flote krenuo je na svoju posljednju plovidbu prema dnu pulske luke.
Ali, to više nije bio brod mornarice poražene u ratu. Na njemu se vijorila hrvatska zastava i zapovjednik mu je bio Hrvat porijeklom iz Jezerana, Janko Vuković pl. Podkapelski, nedugo prije toga unaprijeđen u admirala...

Prvi svjetski rat bližio se svome kraju. Carskom odlukom 30. listopada 1918., cijela flota Austro-Ugarske ratne moranarice predana je Narodnom odboru vijeća SHS u Zagrebu, odnosno novostvorenoj državi SHS. Dotadašnji zapovjednik carske flote admiral Horthy, Mađar, predao je dužnost kapetanu Janku Vukoviću, Hrvatu.

Svjestan situacije i gubitka rata, Horthy je bio zbunjen time što se nekad snažna država raspala u sitne komadiće i čiji su vojnici, pripadnici raznih naroda, sada odbacujući odore grabili svojim domovima daleko odavde.

 Napustio nas je Josip Braco Murković, rođen 1927. godine, jedan od posljednjih starih Murkovića koji su živjeli na svome Dvoru u Stajnici. Želio je djelimično obnoviti staro imanje ali ga je, nažalost, smrt zaustavila u provedbi zamišljenih planova.

"Kad su rđe u njemu svaki je tunel dugačak. Nama svaki kratak".
Ličani su tijekom 19. i 20. stoljeća svoj teško stečeni kruh zarađivali na izgradnji cesta i tunela širom svijeta. Tu su se posebno iskazali naši Brinjski mineri, ljudi koji su macom i štampom bušili rupe u kamenu i time omogućili polaganje mina i usitnjavanje stijena. I kao sto govore mnoge price nasih starih Brinjaka minera sve i jedna ima istu tematiku i pouku  "Pod minerskom Lampom zaradih  diplomu najhrabrijeg Brinju i meni, vratih se da bih morao ponovo, i ponovo poc".. 

"Gorak je minerski poziv ali neodoljiv, Prošao sam kuda nitko nije prošao:
kroz trbuh planine, kamene i dubine. Davila me prašina i kamena avet.
Ipak u Brinje na kraju kraja došao da bar prije smrti ljepotinju vidim:
Na Kapeli zelen i nad Brinjem Plavet."

Brinjak sam kršni tvrda planino,
staroga minera sin!
Otvori njedra lezi preda me,
ruka je moja plameni klin!

.  .  .
Nad Stajnicom Mjesec k'o bekrija ljulja,
da mi bar u tunel hoće da doskita
da mi malo svjetla sa nebesa prati,
i o njenom hodu: s kim ide na vodu
da mi hoće bratski malo prišaptati.
Mjeseče prijatelju, lampo zavičaja,
upali se Mandi, i pripazi na nju
jer ću ti minom oči iskopati!

Satnik Matija Murković iz Stajnice iskazao se junaštvom za vrijeme Drugog pohoda na Srbiju iz jeseni 1914. godine. Ratovao je u sastavu 25. zagrebačke domobranske pukovnije i u vrijeme samoga pohoda u bitci za Valjevo bio je teško ranjen tako da nije mogao nastaviti ratni put u Rusiju tijekom 1915. godine. Međutim, njegovi suborci u znak sjećanja na njega zadržali su naziv bataljuna (bojne) po svom prvom zapovjedniku. I na ruskom frontu iskazali su svoja junaštva radi čega su dobili brojna odličja. Ovdje donosimo jedan članak iz 1916. godine o njima.

Treba napomenuti da su u 25. pukovniji ratovali naši Zagorci, Posavci i Međimurci, dakle šire područje zagrebačke regije.

Prije nekoliko dana naišao sam u Hrvatskom državnom arhivu na članak iz 1917. godine koji piše o braći Vuković iz Jezerana. To je prije famozne 1918. dakle raspada Monarhije. Iz članka je vidljivo da su braća Vuković bila i ranije poznata. Članak je izišao u zagrebačkom "Ilustrovanom listu" i vrlo je zanimljiv te ga preporučam svima onima koje zanima lička povijest.

„Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“. Bile su to rijeci Lickog Samsona najaceg Licana Marijana Matijevića. 

 " Nosio sam ih 5, a sesti je ispal"    

Ovom prilikom predstavljamo Vam jos jednoga Lickog Diva "Veliki' Branko Brbot rodom iz Lipica, Junak 218 cm za opkladu nosio je pet momaka( sesti je ispao) ukrug gostione pred kojom je bilo par stotina Slovenaca.

Predstavljamo vam Isjecak iz Dokumentarnog filma “Kroz Stajnicu” Zivot I Rad ljudi u podnozju Velike Kapele. Jedna izuzetno interesantna osoba, samouki Stajnicki svirac I kompozitor po svojim pjesnickim “izumima” osoba poznata cjelom Brinjskom kraju,. I kako sve ide svojim tokom u novije savremeno doba nas Koka Vujak dobio je mjesto na Youtube. DVD je u pripremi, a dotle svim ljubiteljima Like I Licke tamburice preporucam da vrijedi pogledati, kako nas neumorni pjesnik sa 83 godine jos vrlo rado zasvira u “Kutarevku”.

http://www.youtube.com/watch?v=WNGISjxAVC8

ČASNA SESTRA MARIJA KORONA PERKOVIĆ

U Stajnici je rođena redovnica i humanitarna djelatnica časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Marija Korona Perković (Stajnica, 8. siječnja 1926 - Zagreb, 9. kolovoza 1979.). Zaređena je 1950. godine. Kao viša medicinska sestra i socijalni djelatnik radi preko 20 godina u “Radi Končaru” na zaštiti radnika, dakle onih koji su najviše ugroženi i obespravljeni. Uz sve svoje obveze uspjela je diplomirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu etnologiju i sociologiju. Odlikovala se golemim humanitarnim radom, svestranom karitativnom djelatnošću, velikom odgovornosti kao socijalni radnik prema sredini u kojoj je djelovala i mnogim redovničkim obvezama u svojoj zajednici. Uspjela je svojim posredovanjem zaposliti veliki broj nezaposlenih, spasiti brojne razbijene brakove i zaštititi novorođenčad koju je spasila i omogućila daljnji život, održati brojne seminare iz područja sociologije i karitativne djelatnosti.
 

Zdravko Vranić, rodom iz Jezerana, bio je talentirani trgovac u Stajnici da bi u kratkom roku postao Komercijalni Direktor u “GRADINI” Brinje. Kao vrlo draga osoba, bio je jako cijenjen i poštivan od sveg osoblja svoje firme, a i mnogo dalje.
Kako je Zdravko u bivšoj JNA bio stručno osposobljen to mu je poslužilo u domovinskom ratu. Dolazi vojna akcija “OLUJA” i kod Vrhovina bude ranjavan i od neprijateljski četnički hordi i brutalno masakriran.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja ku je toliko volil i za ku je dal život.
Počival u miru!

 Prošli vikend Stajnicu je posjetio gospodin profesor Ronald Movrić. Rođen je 1946 u Park Fallsu, Wisconsin, USA. Predavač je globalnih studija na Akita International University u Japanu. Potječe od stajničkih Movrića i ovo mu je bio prvi posjet „Starom kraju“. Od svojih predaka slušao je brojne priče o stajničkim ljepotama, međutim, zbog brojnih obaveza nije bilo ranije mogućnosti za posjetu našoj predivnoj dolini, ali i nedostatka kontakta s osobama u Hrvatskoj. Domaćini su mu bili njegovi rođaci, obitelj Marka Movrića iz Velike Gorice, moja malenkost i, naravno, Mato. Prve inicijative o ovoj posjeti upravo su potekle putem ovih WEB stranica kada je prof Movrić nešto više saznao o Stajnici, uspostavio prve kontakte i onda je sve krenulo prema realizaciji.