Bili su to ljudi

Brinjski Miner

"Kad su rđe u njemu svaki je tunel dugačak. Nama svaki kratak".
Ličani su tijekom 19. i 20. stoljeća svoj teško stečeni kruh zarađivali na izgradnji cesta i tunela širom svijeta. Tu su se posebno iskazali naši Brinjski mineri, ljudi koji su macom i štampom bušili rupe u kamenu i time omogućili polaganje mina i usitnjavanje stijena. I kao sto govore mnoge price nasih starih Brinjaka minera sve i jedna ima istu tematiku i pouku  "Pod minerskom Lampom zaradih  diplomu najhrabrijeg Brinju i meni, vratih se da bih morao ponovo, i ponovo poc".. 

"Gorak je minerski poziv ali neodoljiv, Prošao sam kuda nitko nije prošao:
kroz trbuh planine, kamene i dubine. Davila me prašina i kamena avet.
Ipak u Brinje na kraju kraja došao da bar prije smrti ljepotinju vidim:
Na Kapeli zelen i nad Brinjem Plavet."

Brinjak sam kršni tvrda planino,
staroga minera sin!
Otvori njedra lezi preda me,
ruka je moja plameni klin!

.  .  .
Nad Stajnicom Mjesec k'o bekrija ljulja,
da mi bar u tunel hoće da doskita
da mi malo svjetla sa nebesa prati,
i o njenom hodu: s kim ide na vodu
da mi hoće bratski malo prišaptati.
Mjeseče prijatelju, lampo zavičaja,
upali se Mandi, i pripazi na nju
jer ću ti minom oči iskopati!

O bataljunu Murković u Rusiji

bojna "Murković"Satnik Matija Murković iz Stajnice iskazao se junaštvom za vrijeme Drugog pohoda na Srbiju iz jeseni 1914. godine. Ratovao je u sastavu 25. zagrebačke domobranske pukovnije i u vrijeme samoga pohoda u bitci za Valjevo bio je teško ranjen tako da nije mogao nastaviti ratni put u Rusiju tijekom 1915. godine. Međutim, njegovi suborci u znak sjećanja na njega zadržali su naziv bataljuna (bojne) po svom prvom zapovjedniku. I na ruskom frontu iskazali su svoja junaštva radi čega su dobili brojna odličja. Ovdje donosimo jedan članak iz 1916. godine o njima.

Treba napomenuti da su u 25. pukovniji ratovali naši Zagorci, Posavci i Međimurci, dakle šire područje zagrebačke regije.

Novi materijali o braći Vuković iz Jezerana

 

Prije nekoliko dana naišao sam u Hrvatskom državnom arhivu na članak iz 1917. godine koji piše o braći Vuković iz Jezerana. To je prije famozne 1918. dakle raspada Monarhije. Iz člbraća Vukovićanka je vidljivo da su braća Vuković bila i ranije poznata. Članak je izišao u zagrebačkom "Ilustrovanom listu" i vrlo je zanimljiv te ga preporučam svima onima koje zanima lička povijest.

 

"Veliki" Branko Brbot ~Junak iz Like

Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci .... di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao ....“. Bile su to rijeci Lickog Samsona najaceg Licana Marijana Matijevića. 

 

 " Nosio sam ih 5, a sesti je ispal"    

Ovom prilikom predstavljamo Vam jos jednoga Lickog Diva "Veliki' Branko Brbot rodom iz Lipica, Junak 218 cm za opkladu nosio je pet momaka( sesti je ispao) ukrug gostione pred kojom je bilo par stotina Slovenaca.

Koka Vujak - Stajnicki tamburas i pjesnik

Predstavljamo vam Isjecak iz Dokumentarnog filma “Kroz Stajnicu” Zivot I Rad ljudi u podnozju Velike Kapele. Jedna izuzetno interesantna osoba, samouki Stajnicki svirac I kompozitor po svojim pjesnickim “izumima” osoba poznata cjelom Brinjskom kraju,. I kako sve ide svojim tokom u novije savremeno doba nas Koka Vujak dobio je mjesto na Youtube. DVD je u pripremi, a dotle svim ljubiteljima Like I Licke tamburice preporucam da vrijedi pogledati, kako nas neumorni pjesnik sa 83 godine jos vrlo rado zasvira u “Kutarevku”.

http://www.youtube.com/watch?v=WNGISjxAVC8

 

Predstavljamo vam poznate Stajničane…

ČASNA SESTRA MARIJA KORONA PERKOVIĆ

U Stajnici je rođena redovnica i humanitarna djelatnica časna sestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Marija Korona Perković (Stajnica, 8. siječnja 1926 - Zagreb, 9. kolovoza 1979.). Zaređena je 1950. godine. Kao viša medicinska sestra i socijalni djelatnik radi preko 20 godina u “Radi Končaru” na zaštiti radnika, dakle onih koji su najviše ugroženi i obespravljeni. Uz sve svoje obveze uspjela je diplomirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu etnologiju i sociologiju. Odlikovala se golemim humanitarnim radom, svestranom karitativnom djelatnošću, velikom odgovornosti kao socijalni radnik prema sredini u kojoj je djelovala i mnogim redovničkim obvezama u svojoj zajednici. Uspjela je svojim posredovanjem zaposliti veliki broj nezaposlenih, spasiti brojne razbijene brakove i zaštititi novorođenčad koju je spasila i omogućila daljnji život, održati brojne seminare iz područja sociologije i karitativne djelatnosti.
 

Poručnik Hrvatske Vojske Zdravko Vranić

Zdravko Vranić, rodom iz Jezerana, bio je talentirani trgovac u Stajnici da bi u kratkom roku postao Komercijalni Direktor u “GRADINI” Brinje. Kao vrlo draga osoba, bio je jako cijenjen i poštivan od sveg osoblja svoje firme, a i mnogo dalje.
Kako je Zdravko u bivšoj JNA bio stručno osposobljen to mu je poslužilo u domovinskom ratu. Dolazi vojna akcija “OLUJA” i kod Vrhovina bude ranjavan i od neprijateljski četnički hordi i brutalno masakriran.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja ku je toliko volil i za ku je dal život.
Počival u miru!

Prof. Movrich posjetio Stajnicu

 Prošli vikend Stajnicu je posjetio gospodin profesor Ronald Movrić. Rođen je 1946 u Park Fallsu, Wisconsin, USA. Predavač je globalnih studija na Akita International University u Japanu. Potječe od stajničkih Movrića i ovo mu je bio prvi posjet „Starom kraju“. Od svojih predaka slušao je brojne priče o stajničkim ljepotama, međutim, zbog brojnih obaveza nije bilo ranije mogućnosti za posjetu našoj predivnoj dolini, ali i nedostatka kontakta s osobama u Hrvatskoj. Domaćini su mu bili njegovi rođaci, obitelj Marka Movrića iz Velike Gorice, moja malenkost i, naravno, Mato. Prve inicijative o ovoj posjeti upravo su potekle putem ovih WEB stranica kada je prof Movrić nešto više saznao o Stajnici, uspostavio prve kontakte i onda je sve krenulo prema realizaciji.

Mladen Tominac, hrvatski vojnik

Nedavno nas je tiho napustio u svojoj 36-oj godini života naš Mladen. U trenutku kada je počeo snivati o svojoj sutrašnjici i o budućnosti svoje obitelji. Ima li išta ljepše, divnije, uzvišenije i svetije na ovom svijetu nego je Domovina, a to je ono što je Mladen volio, to je ono za što se borio, to je ono što mu je majka Marica u srce usadila, dok ga je u toplom krilu majčinskim mlijekom othranjivala.

Plačna je danas Stajnica, i zvona plaču, i voda plače i vjetar, kiša suza majke i supruge i malodobne djece, oca Tome, brata Mate, rodbine, prijatelja tvojih iz Domovinskog rata. Ti odlaziš, stupajući sigurnim korakom jer Bog zove da svjetlost prenosiš Ti, a to si činio i za života, ne daj nikom da ubije čudesan sjaj u tvojim očima. Čuvaj tu ljubav koju si imao za sve nas. Čuvaj je Mladene u dubini svoje duše, ona je vječna, sve drugo nestaje. Kad Ti duša u raj dođe pozdravi Mladene sve naše ratnike koji u nadi uskrsnuća usnuše, reci im da ih nismo iznevjerili.
 

Narodne pjesme Tome Perkovića - Štente

Da bi spasili od zaborava pojedine Stajničane koji su svojim djelima zaslužili ući u stajničku povijest, dobili smo od obitelji Perković iz Kanade jedan vrlo vrijedan poetski materijal. Njihov pokojni djed Tomo Perković – Štenta bio je nadaleko poznat po pjesmama i šalama, čija su tematika bile brojne stajničke zgode i nezgode iz svakodnevnog života. Iako nepismen svaki bi interesantan događaj pretvorio u pjesmu. Pošto se neke pjesme ne bi sviđale pojedincima koje je „opjevao“, znao je imati i neprilika zbog provokativnog, ali nadasve iskrenog načina opisivanja.