Bili su to ljudi

Izvor: Ličke priče, LIKACLUB

“Rođen sam 1.1.1967. u Brinju. Od mame Anke i oca Jure. Imam starijeg brata Zvonka. Oduvijek živim u Draženovićima. U selu nas je bilo puno djece i svi skupa smo provodili dane u druženju, igri i čuvanju blaga po brdu Solina. U svoj toj igri nogometa, graničara, nemali broj puta smo znali doći kući bez stoke ili bi stoka sama došla prije nas, a znamo šta je onda slijedilo”

Gospodin Fumić, čovjek vesele i vedre naravi, dalje nastavlja svoju priču…

Osnovnu školu završio sam u Brinju, a srednju u Otočcu. Mladost sam poveo u izlascima s društvom, oduvijek sam imao veliki broj prijatelja. Redovito smo bili po plesovima, ispravcima, zarukama, vjenčanjima, ali uvijek se raditi moralo pa bi nakon neprospavane noći nastavio odmah radove u polju – ori, kosi, kopaj…

Iako je bio odličan učenik i upisao fakultet, od njega je morao odustati…

“Od fakulteta sam morao odustati jer mi se majka razboljela, a otac je bio invalid. Nisam mogao napustiti obiteljsko imanje te sam ostao kod kuće.”

Imao je tek 22 godine godine kada se oženio, a njegova izabranica, Stajničarka Vera, 17.

U braku smo dobili dvoje djece, sina Hrvoja i kćer Anu. Sada sam sretan i ponosan djed unučica Lucije i Petre.

Što se tiče radnog iskustva u poduzećima, gospodin Zlatko kaže:

“Radio sam u Industrogradnji, PIK-u Rijeka, Croatia Osiguranju, bio direktor Poljoprivredne zadruge Frankopan.”

Na pitanje zašto i kako se počeo baviti politikom, odgovara:

Politikom sam se počeo baviti jer sam želio pomoći, doprinijeti zajednici, a jedan od načina je svakako je upravo politika. Pristupio sam HSS-u zbog Radićevih načela da svi ljudi trebaju biti ravnopravni bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest ili imovinski status.

O životu prije funkcije načelnika te sada, govori:

Od kada sam načelnik život ima drugu dimenziju, puno je obveza, sastanaka, zahtjeva. Oduvijek sam socijalno osjetljiv i nastojim svakog svog sugrađanina saslušati i izaći u susret i kao čovjek i kao načelnik, ali kad se završi radni dan u uredu ili na terenu nastavljam sa svojom poljoprivredom. Jednostavno ne mogu da ne obrađujem zemlju i da polja postaju zapuštena. Također, kao načelnik dajem primjer svojim susjedima, mještanima da vole zemlju, stoku i ovu našu predivnu brinjsku dolinu.

Da je zadobio ogromno povjerenje svojih mještana, tome u prilog govori sama činjenica da je na nedavno održanim lokalnim izborima, dobio većinu glasova već u prvome krugu. Kakvi su mu planovi u ovom mandatu, načelnik Fumić kaže:

Planiram, a i već nastavljam istim radnim tempom. Povlačenje EU sredstava i završavanje postojećih projekata. Svakako jedan od prioriteta je privlačenje investitora u poduzetničku zonu Maljen i stavljanje zone u funkciju. U ovom mandatu naglasak stavljam na zadržavanje mladih kroz subvencioniranje stambenih kredita, subvencioniranje kupnje građevinskog zemljišta, kroz povećanje naknade za novorođenčad te povećanje iznosa i broja stipendija za učenike i studente. Poboljšanje slobodnih aktivnosti za malde i nastavak brige za starije i nemoćne sugrađane. Što se tiče politike, planiram se više angažirati na županijskoj razini da svojim iskustvom i angažiranjem doprinesem razvoju nerazvijene, a pune potencijala –Like.

Na pitanje kako je korona utjecala na društveni život brinjskog kraja, gospodin Fumić odgoovara:

“Pandemija korone, kao i svuda, pa tako i kod nas je utjecala na sve sfere života. Strogo smo se i još uvijek se pridržavamo epidemioloških mjera tako da i nismo imali veliki broj zaraženih Brinjaka. Ja osobno sam prebolio koronu uz blage simptome. Ukoliko mjere budu blaže nema razloga da društveni život ne krene svojim tijekom. Tako će sve manifestacije i događanja ići u skladu s naputcima Stožera.”

I za kraj, načelnik Fumić, poručuje mladima:

Ne odlazite iz Brinja jer posla ima i bit će ga još više na području Općine. Ovakve ljepote nema nigdje u svijetu, samo je treba prepoznati i uživati u njoj.

Izvor: FB Novicije iz zavičaja

U ponedjeljak, 19.4.2021. preminuo je u bolnici u Zagrebu, Murković Tomo. Rođen je 29.8.1950. godine u Stajnici, od oca Marka i majke Milke Murković. Iza sebe ostavlja suprugu Nadu, sina Denisa i kćerku Melitu. 

Sprovod je u Zagrebu. 

Obitelji i rodbini moja sućut.

Neka mu Gospodin bude milosrdan. Pokoj vječni daruj mu Gospodine. Počivao u miru Božjem. Amen.

Vaš župnik – fra Juro

Urednik i voditelj na Laudato TV

 

 

 

 Izvor: Lika-online.com, L.O.

Među političkim snagama koje u Ličko-senjskoj županiji djeluju pomalo samozatajno svakako se ističe ŽO HSS-a. Njihov predsjednik je ujedno i načelnik Općine Brinje kojega smo zamolili za kraći razgovor, uz nekoliko neizbježnih pitanja.

-Kada uspoređujemo Općinu Brinje prije osam godina i danas koje biste najvažnije projekte pri tom istaknuli?

-Općinu Brinje sada i prije osam godina uopće nije za usporediti, puno je napravljeno, pokrenuto i izgrađeno u Općini Brinje. Krenuvši od D.V. „Tratinčica“ koji smo dogradili i rekonstruirali u vrijednosti 2 milijuna kuna te uveli jasličku grupu, izgradili smo Kulturni centar u vrijednosti 3 milijuna kuna, rekonstruirali zgradu Vatrogasnog doma u vrijednosti 3 milijuna kuna, izgradili reciklažno dvorište u vrijednosti 4,5 milijuna kuna, izveli sanaciju odlagališta otpada u vrijednosti 7 milijuna kuna, izgradili vodovodnu mrežu za Brinjsku Kamenicu u vrijednosti 2,5 milijuna kuna, izgradili i rekonstruirali preko 30 km lokalnih cesta. Trenutno radimo na rekonstrukciji centralnog groblja investicija je to od 4,5 milijuna kuna. U tijeku je i izgradnja tržnice u vrijednosti 2,5 milijuna kuna. Što se tiče privatnog sektora tu bih spomenuo prisutnost četiri pilane koje zapošljavaju preko 150 ljudi, farmu tovne junadi s preko 4000 grla, a trenutno se završava bioenergana u vrijednosti 80 milijuna kuna u ovoj fazi. Planira se proširenje s pilanom i peletarom, pri čemu je planirano zapošljavanje oko 100 ljudi.

U Općini Brinje uspješno se provodi projekt „Zaželi“ već četvrtu godinu za redom u vrijednosti 3,5 milijuna kuna, kroz koji je osigurano zapošljavanje oko 35 žena, a pomoć se pruža za preko 150 krajnjih korisnika. Uspješno se provode projekt prijevoza starijih i nemoćnih stanovnika Općine Brinje, projekt „Radim i pomažem“ te javni radovi i mnogi drugi.

– Kakav rezultat u Brinju očekujete na ovim lokalnim izborima?

-Na izborima očekujem apsolutnu pobjedu za načelnika i s listom za Općinsko vijeće.

-Osim COVID -19, koja je bila najveća zapreka u realizaciji provedbe nekih projekata važnih za Općinu Brinje?

-Osim epidemije COVID-19 nije bilo većih zapreka u realizaciji zacrtanih projekata, uz napomenu da je zbog toga bio smanjen broj natječaja.

– Na čemu ćete kao jedinica lokalne samouprave ustrajati pri realizaciji u narednom četverogodišnjem razdoblju?

-Ustrajat ću na zadržavanju mladih u Općini, a da bi to ostvarili moramo im uz posao omogućiti i ostale sadržaje kao što su sportski, kulturni i turistički.

-Jesu li građani u dovoljnoj mjeri prepoznali Vaš rad i tima koji predvodite, kako će se sve to odraziti na lokalnim izborima?

-Vjerujem da su građani u punoj mjeri prepoznali moj rad i angažman kao i rad mog tima te da će na predstojećim izborima dati mi potpuno povjerenje s još jednim mandatom da završim sve što sam započeo, da nam u Općini Brinje bude još ljepše i bolje.

-Vaša procjena kako će HSS kao stranka proći na sljedećim izborima na razini Ličko-senjske županije?

-Moja je procjena da će HSS na razini Ličko-senjske županije dobro proći te da će ostvariti solidan rezultat u Županijskoj Skupštini, zaključio je predsjednik ŽO HSS-a Zlatko Fumić.

Naš dragi Stajničar, Damir Krznarić, nazvao me istog dana kada se na području Petrinje dogodio potres. Njegov glas i riječi i sad mi odjekuju mislima "Ako se možda naši dečki organiziraju da idu tamo, molim te javi mi. Slobodan sam danas i sutra, želim pomoć koliko god mogu. Moj sin Tomislav i ja smo na raspolaganju i za smještaj 5-6 osoba, ako treba otići ćemo po ljude sami."

Nisam mu ništa taj tren mogla reći, nego samo obećati da ću njegov poziv, njegovu poruku prenijeti gdje god mogu javno samo da dođe do ušiju onih kojima je pomoć potrebna. 

I mislite da nije otišao tamo?! Sa svojim kolegama svoja 2 slobodna dana koja je mogao provesti ležeći i odmarajući, penjao se po krovovima, rušio dimnjake... Kaže "Nije bilo vremena za više fotografija. Stojiš na ostacima krova, a tlo podrhtava. Tri kuće smo uspjeli riješiti, al nećemo tu stati. Idemo opet."

Uz ovakve ljude, čovjek ne gubi nadu u bolji svijet i neka ih bude što više. 

U 98-oj godini života preminula je Anica Krznarić, rođ. Vuković iz Vlašićeve kuće u Stajnici. Prema našim saznanjima bila je, do trenutka smrti, najstarija Stajničarka.Lijepe je godine doživila, ali naravno da je svakome svog člana obitelji žao koliko god godina imao. Iza sebe ostavlja sina Zlatka, unučad Ivanu i Ozrena i četvero praunučadi.

Obitelji iskrena sućut od članova ZK Stajnica! 

Nakon kratke bolesti premiuo je Marko Mesić, (85 god). Njegovi poznanici znat će ga po imenu Marko Kajin.
Posljednji ispraćaj bit će sutra, 14. kolovoza 2020., u 14h na groblju u Stajnici.
Neka mu je laka zemlja, obitelji iskrena sućut!

Moj otac zna sve one naše razgovore, onda kada mu noću s pogledom prema mjesečini sve opravdavam, da negdje tamo gore ne bude ljut što me ostavio zbog takvih s*anja.
Oluja. Jedna riječ, tisuću emocija. Mogao bih nabrajati sve od tuge do ponosa, a samo praznina...ne znam gdje bih nju mogao svrstati, ne znam ni je li riječ o emociji. Kažu da su one promjenjive, kažu da nestaju. Odu pa dođu, a ova moja, ona je nekako stalna. Stalno je ono "Nemam" koje izgovorim svaki put. I nekad mi dođe da prozborim onu iz naslova Prljavog kazališta "Ma kog me Boga za tebe pitaju." Volio bih da nikada za tebe nisu pitali i da "Nemam" puno puta nisam morao izgovoriti. Ali moraš, ljudi traže odgovore, a glupa pitanja, naučili su me, ne postoje. Ljutila me ta znatiželja za odrastanja i bezbroj pitanja 'zašto' nakon što bih rekao da ja tebe jednostavno nemam. Nisu me razumjeli ni kada bih pokušao reći da te ipak imam na jedan svoj način. Onako dječački neodlučno-u inat. Nije im bilo jasno, znali su me samo potapšati po ramenu gledajući me nekim polutugljivim licem kao da znaju nešto o ovoj Hrvatskoj pod čijim kopljem si ti izgubio život. Radili su to i stariji, zapravo i dalje rade. Naučio sam svako to tapšanje otresti sa svog ramena, barem one vidljive dijelove te prašine, oni nevidljivi su ipak ostali i znao si da te netko tapšao. Vidjeli su i drugi kako te se tapša i ostao si obilježen. Neimanjem koje to nikada nije bilo. Zapravo nikada nisam htio biti obilježen. Nisam htio da me žale, a u nekoliko situacija bi se skoro ugušili u vlastitoj slini kada bih prozborio da me odgojila samo majka. "Molim? Stvarno? Ti se ne šališ?", bila su samo neka od pitanja. Valjda im nije jasno da možeš tako dobro ispasti. Mi naučimo da je život na kraju puno više ono što ti je dato od onoga što ti je oduzeto. Mi djeca poginulih branitelja kojima je oduzet on-otac. Uz taj neobrisivi pečat, kojeg uopće ne volim, data mi je i ljubav, briga, usađen osjećaj za samopoštovanjem i hrabrost. Kako uvijek govorim, baš po tom zadnjem, upravo po toj hrabrosti, po tome sam najsličniji ocu. Po tome me danas najčešće pamte, a to znači da nije sve izgubljeno. Rijetko ustuknem pred onima koji nose bilo kakvo oružje. Danas je to najčešće pogan jezik, licemjerstvo ili laž. Iako čak i te '95. licemjerni su vodili glavnu riječ, ali oružje je bilo malo drugačije. Zbog toga su nevini gubili živote i zbog toga su životi onih drugih ostajali prazni. Samo zbog toga pitam se nekada je li uistinu vrijedno. Pitam se to onda kada vidim da je u Hrvatskoj i dalje najveći problem HDZ ili SDP, pederi i cajke. Moj otac zna sve one naše razgovore, onda kada mu noću s pogledom prema mjesečini sve opravdavam, da negdje tamo gore ne bude ljut što me ostavio zbog takvih s*anja. Iako vjerujem da si ljut, svaki puta kada grmi vjerujem da vičeš. Svi vi negdje vičete za svu djecu koja su morala ispustiti očevu ruku negdje na putu ovog života. Vičete na sve one ljude koji se ne bave pravim stvarima na pravi način. Na sve one koji se ni tada nisu bavili. Na sve one zbog kojih čak i ja pomislim o tome kako bi možda bilo dobro napustiti Hrvatsku. Hrvatsku koju si mi ti dao kao jedini poklon koji si mi ikada stigao dati. Ne znaju oni ništa o ovoj Hrvatskoj, ne znaju kako je hodati po zemlji zbog koje je u pubertetu vaš identitet prolazio kroz krizu za koju je jedini lijek bilo čekanje. Ne znaju oni koliko puta je mom jastuku izgovoreno tvoje ime, a ni kako sam se osjećao gledajući emisiju "Moj tata je bolji od tvog tate" na koju se nisam mogao prijaviti, a koja je bila namijenjena za očeve i njihovu djecu. Mnogi je se vjerojatno ni ne sjećaju. Uvjerio sam se da se i ne želim prijaviti. Pozvao sam jednom tu slušalicu i poklopio, ideja o tome da će se mama prerušiti u muškarca nije bila dobra. Alternative jednostavno nije bilo, a onaj jedini kriterij nisam ispunjavao. Koji, ne moram ni reći. To vam je ta Hrvatska, a u toj Hrvatskoj alternativa za oca ne postoji. U toj Hrvatskoj za mene je on i dalje najbitniji pojam. Ipak, hvala za Hrvatsku, Hrabrosti. Već ću ja s njom nekako, a ti, znaš već onu našu, vidimo se u snovima, tamo mi te ne mogu oduzeti.

https://m-blog.vecernji.hr/verbalist/otac-iz-snova-11868 - m-blog.vecernji.hr

S velikom tugom i boli javljamo svim prijateljima i prijateljicama da je nakon duge i teške bolesti preminuo naš član Mate Tominac iz Budaševa u 64-toj godini života. Bio je dugogodišnji član ZK Stajnica i naš glavni aktivist na širem području Siska. 

Sahranjen je u petak, 12. lipnja u 11,30 sati na mjesnom groblju u Preloščici kod Budaševa.

Obitelji i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.

 

Predsjednik Nikola Tominac & članovi ZK Stajnica

Sa velikom tugom vam javljamo da je preminula Vera Vuković. Neki su joj vikali Čabranka, neki Ruzićeva, ali svi ćemo se složiti da je bila žena zmaj. Žena koja se nigdje nije mogla pojaviti, a da prođe neopažena. Bila je dugogodišnji član ZK Stajnica i sudionica svih događaja vezanih uz klub i našu Stajnicu koju je neopisivo voljela. 

Bolest nažalost ne pita. Hrabro se borila godinama, a onda je Onaj gore odlučio da je toj borbi kraj. Neka je Nebeski Otac primi u svoje kraljevstvo, a ožalošćena obitelj neka pronađe utjehu u činjenici da je pronašla svoj mir i da je više ništa ne boli.  

Sahrana će biti u Stajnici, a točan dan i vrijeme ćemo objaviti čim saznamo.

 

 

 

 

Prije nekoliko je dana, u 83.-oj godini života, umro Ivan Vuković Pajić, jedan od osnivača Zavičajnog kluba „Stajnica“ i dugogodišnji aktivan član. Sahranjen je u krugu obitelji.

 

Obitelji, rodbini i prijateljima izražavamo iskrenu sućut.

 

 

 

 

Predsjednik Nikola Tominac & članovi ZK Stajnica