Franjo Brozinčević Rođen je 1874. godine u Brinju. U Zagrebu je izučio zanat “umjetničkog bravara”. Odlaskom na pečalbu u Švicarsku zapošljava se u tvornici “Orion” kao konstruktor teretnih automobila. Zbog neslaganja sa vlasnikom “Oriona”, odlazi u Zurich te pokreće vlastitu tvornicu automobila, u kojoj su se po njegovim nacrtima proizvodili teretni kamioni i autobusi. Njegovi kamioni sa četverocilindarskim motorom vlastite konstrukcije počeli su zamijenjivati švicarske konjske zaprege uprijevozu robe. Prvi je u Evropi počeo u teretna vozila ugrađivati pogon pomoću kardanske osovine, umjesto lančanog pogona. Njegovi autobusi voze još i danas, a tvrtka je proizvela ukupno 6.685 vozila, a na svima je bio logotip tvornice i konstruktora “FBW” – Franz Brozincevic Wetzikon

 

Preuzeto: lika-onlne.hr

Udruga uzornih hrvatskih seoskih žena  ove godine 18. puta za redom organizira natjecanje pod nazivom „Najuzornija hrvatska seoska žena 2017.“. Lani se za ovo natjecanje prijavilo 15 žena, a lentu najuzornije ponijela je predstavnica Karlovačke županije, gdje će se 14. listopada ove godine  održati završno natjecanje. Od predsjednice ove udruge Katice Jerleković doznajemo niz detalja vezanih uz propozicije natjecanja.

-Najuzornija hrvatska žena treba biti starosne dobi od 25 do 65 godina, državljanka RH koja živi na selu, uživa ugled u svojoj sredini, ima uredno uređeno kućanstvo i okućnicu, proizvodi poljoprivredne proizvode, stvara rukotvorine… Takve žene trebaju biti okosnice i stup društvenog života, borci za općeniti napredak društva i posvećene svojoj obitelji. Cilj projekta je pomoći u promociji važnosti i vrijednosti žena na selu, tih anonimnih heroina u promicanju neospornih vrijednosti i važnosti hrvatskoga sela. Prijave se zaprimaju do 20. lipnja na e-mail: katica.jerlekovic@hotmail.com ili na adresu Katica Jerleković, Cekovići 26-Kravarsko.

Zanimljivo je i pomalo čudno kako se prošle godine na ovaj prestižni natječaj nije prijavila niti jedna seoska žena sa prostora Ličko-senjske županije.

 Faljen Isus i Marija!

Bog daj, jeste nam dobro?

 

Evo i nas sa još jednim novim izdanjem ovi

naši domaći Lički novin. A sigurno ćete se zapitat ča jima novoga vodekara ispod Male i Velike Kapele? A lejte jima svega i svačega, proliće nam je na vrati, vrime nam je lipo ča bi se kod nas reklo “Ma pravo proliće” tako da se počelo i pomalo pripremat za delat upolju i ić u šumu dopeljat ča drv. Uskrs nam je na vrati tako da ćedu i naši navrnut kući ovi ča su bliže ovdekara i proslavit Uskrs zajedno snami.

Sigurno ćete se i upitat ča jima novoga u ovome

izdanju, a glejte morat cete malo prolistat pa ćete se sami uvertiti ča smo uspili zapisat perom i slikom i poslat vama svima u daleki svit. Iz Zk Kluba "Stajnica" dosla nam je novost da su ovi vridnjaci ča pišedu vodekara podobivali Diplome za rad i suradnju, pa smo i saznali kako je prošla i skupsćina ove godine. U Otošcu su bome odjigrali velidu tako veliko kolo da su morali zatvorit pol grada, a u Brinju naš gradonalčelnik proširuje i dela naveliko. To bi uglavnom bilo u ti par uvodni reči, a mi Vam moremo samo još i ovo rec “lejte ofarbajte jaja pa nam posaljite ku sliku”

 

Lipo vas pozdravlja uredništvo Priča iz ličkog kraja

 

Vaši ispod Velike i Male Kapele

Cure i dicaci

 

 

Za preuzimanje časopisa „Priče iz ličkog kraja“ kliknite na Link

 

http://www.stajnica.com/sites/default/files/Price 12.pdf

U prilogu možete vidjeti Ličko prelo naših Ličana u Kanadi koje je održano ove godine u vrlo lijepom ambijentu i veselju.

Kolumna na LikaClub.eu

 Proljeće je. Ljudi su odbacili svoje ljušture i kaputi nam više ne trebaju. Temperature su daleko iznad prosjeka, a gradom kola neka posebna energija. Osjetim radost, nešto ima u tom proljeću. Ljudi se osmjehuju, studenti maštaju o ljetu, a garderoba se uvelike obnavlja. Zagrebačka Ilica je krcata, trgovine nude sniženja, a ljudi mahnitalo trče ne bi li ugrabili novi komad odjeće. Ne zamjeram im, svi imamo svoje veselje. Meni se sve doima šareno i pokušavam zuriti u sunce (ili tako nešto), ali ne uspijevam što me još jednom upućuje na potrebitost novih sunčanih naočala. Svoje sam izgubio prošlo ljeto i još ih nisam do kraja prežalio. Mislim da ću kupiti iste jer moj nezgrapni oblik glave zahtjeva poseban tretman.

U svoj toj čari proljeća, u uglovima i duž ulice nas pozdravlja realnost. Hrvatska realnost koja nije onakva kakvom bi je htjeli, ipak nesmetano prolazimo ulicama ne osvrćući se. Pretpostavljam da smo navikli, okamenili smo i ispunili se sebičnošću. U svoj toj fami života polazimo od sebe, naše sreće i mogućnosti. U trenutku sam postao nekako razdražljiv. Promijenio sam raspoloženje kao kakva žena tijekom onih dana u mjesecu. Samo nekoliko trenutaka prije sam se smijao, a sada sam se smrknuo i tako sam prešetavao Ilicom kako bih otišao ugrabiti jednu smiješnu cvjetnu majicu koja će mi dobro doći za nadolazeće tople dane. Kako je surova ta realnost, baš me tišti, učili su me pomoći kada god je to moguće, ali u moru tih nesretnih ljudi ne vidim mogućnosti. Nemam dovoljno resursa. Ako do sada niste shvaćali, pričam o ljudima koji širom ulica potražuju milostinju. Hrvati su nepovjerljivi, pa vođeni izdvojenim slučajevima gube na povjerenju. Ne osuđujem, no vođen intuicijom vjerujem da još uvijek postoji čovjek, a da je nekolicina tih ljudi izigrana sustavom.

I tako u naletu misli, začuh zvonjavu u džepovima. Sitniš. Ono što pospremim, a kasnije zaboraviš da si ga ikada pospremio. Izvadim tako sitniš iz džepa jakne, a mislim da se ne bih razočarao kada bih isti krenuo brojati. U svom tom zbiru bilo je nekih pedesetak kuna što je dostatno za dvodnevnu prehranu, ali ja nisam gladan, a imam i onaj nadomjestak novaca – u novčaniku. Ovi ljudi nemaju novčanik, neki od njih nemaju ni krov nad glavom. Nemaju struju. Nemaju vodu. Imaju tek ovu ulicu i nas, nas koji ćemo se smiliti nad njihovom sudbinom. Tako nošen proljetnom atmosferom, odlučio sam razdijeliti taj novac i znao sam da ću se nakon toga osjećati bolje. Počeo sam negdje od Draškovićeve, a u nekoliko navrata dobio sam blagoslov i hvala. Pogledavao sam u te posudice, većinom improvizirane, pomislio sam da čak i ako nas žele prevariti nisu baš vješti u tome. U tim posudicama se nije moglo nabrojati ni pedesetak kuna, sve u kovanicama,a ljudi su svi mahom stariji od pedeset godina, vjerujem s teškom životnom pričom. U svojoj glavi odlučio sam povući paralelu s političkom scenom, a to su u mojoj glavi u tom trenutku bili jedini prevaranti kojih sam se mogao dosjetiti. Oni nas potkradaju u daleko većim iznosima, a mi im iz godine u godinu dajemo novu šaku povjerenja.

Završio sam svoju igru, a s toplinom koja jurca duž čitavog mog bića odjurio sam prema kolodvoru. Nošen tek povjetarcem, sjetih se Šimićeva stiha ”Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!”

Izvor: indirektno.com

Iako se često zna reći kako je Lika puna potencijala za razvoj poljoprivrede, brojni doprinosi i nameti često usporavaju ili onemogućuju razvoj iste.

Brinje je jedina općina koja je donijela odluku da svi oni koji se bave poljoprivredom pri legalizaciji budu oslobođeni komunalnog doprinosa u 100%-tnom iznosu, te također jedina općina koja sufinancira umjetnu oplodnju a vršila je i edukaciju poljoprivrednika.

Preuzeto: GlasGacke.hr, M.K.

Ovako nešto usred Otočca odavna nije viđeno – ma sigurno stotinu fokloraša je na platou ispred Gackoga pučkog otvorenog učilišta plesalo kola iz Dinarske zone. Može se zahvaliti lijepu vremenu, nema kiše, a nije ni hladno niti vruće, pa su organizatori dr. Joško Ćaleta i Vido Bagur izveli polaznike dvodnevna seminara dinarske pjesme i plesa van, na otvoreno. A kako i ne će, nema te pozornice koja bi mogla primiti toliko veliko kolo, ne bi ni u Lisinski stalo.

Naravno da je to odmah zaokupilo Gačane, što se to u gradu zbiva? A folkloraša odasvud, iz cijele države, od Slavonije pa do Konavala, interes je velik, tako nam kaže voditeljica Folklornog društva Otočac Verica Dasović, koja je jedan od „krivaca“ što se ovaj seminar održava baš u srcu Gacke – u Otočcu.

Ča ću sad i kamo da pojdem,

pogljedaj me bako i kaži mi,

ča ću kada selom opet projdem ?

 

Ali znam ča ću da te sretnom pravim,

o tvom kraju ću kaj stih da spravim.

 

Slušat ću mamu i u kraj ću svratit,

dragom ću proći kako bi i tila,

tvoju zvezdu uvik pratit,

spi mi anđele, spi mi mila