Poštovani,

iznimna mi je čast pozvati Vas na redovnu skupštinu Zavičajnog kluba "Stajnica", koja će se održati dana 

11. ožujka 2016. (petak)
s početkom u 18,00 sati
u zgradi Tribine Grada Zagreba, Kaptol 27 (kod katedrale).  

Veselimo se Vašem odazivu! 

Predsjednik
Nikola Tominac

VRLO VAŽNO 

U sladu s člankom 12 novoga Zakona o udrugama (Narodne novine“ broj 74/14), moramo sačiniti evidenciju članstva koja obvezno sadrži podatke o osobnom imenu i prezimenu, osobnom identifikacijskom broju (OIB) i datumu rođenja. 

Stoga Vas molimo da što prije dostavite svoj OIB, datum i mjesto rođenja gospođi Marici Bedross na telefon: 091 – 514 – 5599, ili na e-mail: maricabedros@gmail.com. 

Ujedno Vas molimo Vašu e-mail adresu na koju Vam možemo dostavljati najnovije vijesti iz naše udruge.

 IZVJEŠTAJ O RADU ZK “STAJNICA” ZA 2015. GODINU

Tijekom 2015. godine naše je društvo uspjelo usprkos recesiji i nedostatku financijskih sredstava provesti obiman broj aktivnosti. Većina njih je bila kulturnog i zabavnog sadržaja i humanitarnog karaktera. Izvršene su sljedeće težišne zadaće:

1. Donesen novi statut kluba u skladu s novim Zakonom o udrugama kojeg je odobrilo nadležno tijelo Grada Zagreba.

2. O trošku udruge nabavljena nova panoramska kamera u Stajnici;

3. Organizacija „8. Stajničke noći“;

4. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www. stajnica.com;

5. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba: „Brinje“, "Vila Velebita" i „Sokolac“ „Udruga Zavalje“, osobito oko organizacije zajedničkih izleta, mise za A. Starčevića, vlč. Milu Ivančića i dr.;

6. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici u iznosu od 1.000,00 kn;

7. Financiranje istraživačkog rada o Ličanima u Prvome svjetskom ratu.

8. Izišao prilog o ratnom putu naše ličke K.u.K. 79. Pješačke pukovnije „Ban J. Jelačić“ u magazinu „Vojna povijest“, te u posebnom katalogu Grada Crikvenice;

9. Promocija knjige biskupa Bogovića „Crkva u Lici“, siječanj 1915;

10. Obilježena devedeseta obljetnica Stajničkih žrtava;

11. Promocija monografije „Umjetnost Like“;

12. Izlet na:  Jesen u Lici, Karlobag i Krasno

13. Uspostavljena je kvalitetna suradnja s Općinom Brinje.

14. Upravni odbor kluba održao je tijekom protekle godine 9 sjednica, a održana je i redovna godišnja skupština.

PRIJEDLOG PLANA RADA ZA 2016. GODINU

1. Sudjelovanje u obilježavanju 100-te obljetnice Prvoga svjetskog rata kao jedne od višegodišnjih glavnih zadaća kluba;

2. Organizacija „9. Stajničke noći“;

3. Aktivnosti na uređivanju Internet stranica kluba: www.stajnica.com;

4. Pružanje financijske pomoći za malonogometni turnir u Stajnici;

5. Nastaviti sa suradnjom s Općinom Brinje i Mjesnim odborom Stajnica;

6. Suradnja sa drugim zavičajnim društvima na području Grada Zagreba. Posebnu suradnju uspostavili smo s krovnom udrugom Ličana u Zagrebu – „Vilom Velebita“. Tijekom ove godine planirane su slijedeće aktivnosti:

• 13. lipnja 2016. - sveta misa i prigodni kulturno-umjetnički program na groblju u Šestinama gdje je sahranjen dr. Ante Starčević;

• Organiziranje zajedničkih izleta i drugih aktivnosti. Posebno planiramo izlet na rijeku Soču u Italiji i Sloveniji gdje su bojevali naši Ličani u Prvome svjetskom ratu te odati počast poginulima.

Vjerujemo da će naša udruga uspjeti i nadalje opstati na ponos svih nas. U okviru svojih mogućnosti pomognimo da se ova hvale vrijedna tradicija i dalje nastavi.

Predsjednik
Nikola Tominac

E te mačkare...lipo počnedu i još brže završidu! Ve godine sve nešto navrat nanos, ma se narod ni ni privikal i pripremil da more naveče očekivat kakove mačkarane goste u kući kad no već mesopust, ča označava kraj razdoblja mačkaranja i početak Korizme!
U naši krajevi od davnina se taj običaj poštoval! Tako se po priča babi i dedi prije, kad projdi Fabljana dica a i veliki počni mačkarat i odit po kuća. Saberi se i dogovori društvo, najčešće su to bili ljudi iz istog sela, zamaskiraj se u rušnike i firunge da ji niki ne pozna, skupi par košari, harmonikaše, citoraše i tamburaše i kreni od kuće u kuću. Svi su bili lipo ucifrani i gizdavi. Pisma se daleko čuj pa su se svi mogli priredit za goste. Kadi dojdi u kuću tamo napravi pravo veselje. Domaćini ji počasti sa jilom i pilom i obavezno nešto metni u košaru. Prije se nisu novci davali nego daj kobasic, slanine, bonbonov, jaj, il ki je čega jimal. Ni se korist gljedala nego samo da se dobro zabavi. Nakon obilaženja kuć, svi bi se našli kod jednog i to ča su dobili speci i poji i popi odma. Pivalo se i sviralo dok se god ne reši sve iz košar. Cilj je bila dobra zabava i druženje.
Kad dojdi dan mesopusta, to je svake godine utorkom, prije Korizme, kuvalo se zelje i meso i pekle krafne. Kaže se da je to imendan od svi muški. Taj dan, u svakom mestu se palil mesopust! On je bil za sve kriv. Ča se god lošeg desilo prošle godine, mesopust je bil kriv. Na koli se vozil kroz mesto dok je čekal presudu! Presuda bi uvik bila ta da ga se zapali! Tim događajem završavalo je razdoblje pred Korizmu!
Danas je malo drukčije. Dok neki još uvik imadu običaj okrivit mesopusta za sve loše stvari, kod nas se nažalost već par godin mesopust ne pali...sad više ni on kriv nego se krivimo međusobno.
Kod nas je ostal običaj mačkari naveče da obilazidu kuće. Najčešće su to dica samo se više ne gizdadu ko mačkare prije nego se zamrčidu po licu, obučedu sve te silne spajdermene i betmene i tako gredu u sakupljanje. Kako se vrime minja tako se nažalost minjadu i običaji.

Tekst/slika: Ana Biškupić

U rujnu 2015.godina na sva se zvona objavila lijepa vijest da su Ličko-senjskoj županiji za Projekt „Zajedno u budućnost“ ukupne vrijednosti 1.330.978,23 kn, odobrena sredstva iz EU socijalnog fonda u iznosu od 1.264.429,31 kn, dok LS županija sufinancira 5% vrijednosti projekta.

Problemi su krenuli od samog početka školske godine. Natječaj je raspisan već kada je nastava počela, a onda još dok su se kandidati odabrali došao je i listopad. Učenici, točnije njih 33, strpljivo su čekali i dočekali svoje asistente odnosno pomoćnike u nastavi.

Radi se o pomoćnicima zaposlenima u OŠ Donji Lapac, OŠ Luke Perkovića Brinje, OŠ Plitvička Jezera, OŠ S. S. Kranjčevića Senj, OŠ Zrinskih i Frankopana Otočac, OŠ Anža Frankopana Kosinj, OŠ Kralja Tomislava Udbina, OŠ dr. Franje Tuđmana Korenica, SŠ Plitvička Jezera, SŠ P. Rittera Vitezovića Senj, SŠ Otočac i Strukovnoj školi Gospić.

Ne, nije ovo samo osvrt na brojke i nazive škola, nego je ovo osvrt na ljude koji imaju vrlo težak i zahtjevan posao. Ljude koji trebaju obavljati svoj posao ne samo stručno, nego i sa posebnim odnosom jer je ipak riječ o djeci s posebnim potrebama. Ljude koji su pri samom dnu rang liste prioriteta za isplate plaće. Tko je za to kriv? Kako to obično biva u našoj državi, nitko! Svi prebacuju lopticu krivnje i odgovornosti jedni na druge, a ti ljudi vrijedno, savjesno, marljivo i s puno ljubavi obavljaju svoj posao jer on ne podrazumijeva bavljenje igračkama nego živim bićima koja ih svaki dan trebaju.

Nije nepoznanica da se novac iz EU fondova čak i kada se odobri, čeka vrlo dugo, ali to znaju jako dobro oni koji ga traže i koji ga iz njih povlače. Mnoge županije o tome vode računa te njihovi, konkretno, pomoćnici u nastavi niti ne osjete da novac iz EU još nije stigao, jer na vrijeme osiguraju novac za plaće tim ljudima iz svojih sredstava odnosno proračuna. Zašto Ličko-senjska županija nije jedna od njih, ne znam. Odgovor je samo „Nemamo dovoljno sredstava!“.

Zastoj je nastao kako se nagađa oko Parlamentarnih izbora prošle godine zbog kojih je Provedbeni  paket koji sadrži Zahtjev za nadoknadom sredstava umjesto u studenom dostavljen LS županiji tek krajem prosinca. Isti je već i dostavljen natrag, ali nema povratne informacije kada će sredstva za plaće pomoćnicima biti doznačena.

Prema ugovoru, plaće bi pomoćnici u nastavi trebali dobivati do 20.tog u mjesecu, ali izgleda da je i to sve samo eto tako napisano reda radi, a tko je još vidio da se tko drži ugovora.

Što preostaje drugo nego čekati. Djeca s kojom rade nisu kriva za ovu situaciju i ne smije se na njima prelamati nezadovoljstvo ovih vrijednih ljudi. Strpljenje je sve što im preostaje i nada da će jednom netko bolje posložiti rang listu prioriteta te da će doista onaj osmijeh s kojim svaki dan rade sa svojim malim prijateljima biti doista pravi odraz sveukupnog zadovoljstva zbog činjenice da se taj njihov rad cijeni i na razini cjelokupnog društva.

U nadi da će već za vrijeme ove moje objave pomoćnici dobiti na račun svoje zaslužene plaće, te da Lika neće postati kraj u kojem će u potpunosti odgovarati izjava Izeta Fazlinovića „Tko je još vidio raditi i dobivati plaću“, završavam ovu priču.

Izvori: GlasGacke, Ličko-senjska županija, RTL vijesti

 Nakon punih šest godina, Lino višebojac vratio se u Brinje! Ovaj četvrtak, športskom dvoranom Osnovne škole Luke Perkovića odjekivao je smijeh i glasno navijanje! Svaki razred izabrao je troje najboljih dječaka i djevojčica iz par športskih disciplina koji su se potom na samom natjecanju borili za najbolje među njima!
Nakon početnog pozdrava voditelja i ravnateljice Marije Vičić, slijedio je desetominutni program u kojem se škola predstavila kulturnom, recitatorskom i glazbenom točkom! Na iznenađenje svih prisutnih, brojnu publiku najprije je pozdravio medvjedić Lino a potom i svjetski prvak u Taekwondou Filip Grgić!
Nakon otvaranja igara, djeca su se natjecala u košarci, rukometu, nogometu, šprintu i skoku u dalj pojedinačno a u skoku u vreći, štafeti i povlačenju konopa ekipno, 5. i 8. razred protiv 6. i 7. razreda!
Publika je cijelo vrijeme davala glasnu podršku svojim favoritima koju su pratili i brojni transparenti!
Nakon velike borbe, pobjedu su odnijeli Antonio Vranić iz šestog razreda i Matea Borić iz sedmog razreda, koji će u petom mjesecu predstavljati svoju školu na državnom natjecanju!

Tekst/slika: Ana Biškupić

U utorak, 26.01.2016. godine, u prostorijama Općine Brinje je u organizaciji Projektnog ureda Opereta projektiranje d.o.o. iz Zagreba održana informativna tribina na temu Programa energetske obnove obiteljskih kuća pri Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tribina je izazvala veliko zanimanje građana te je općinska vijećnica bila premala za sve one koji su htjeli čuti pojedinosti o postupku prijave na natječaj FZOEU čije se raspisivanje očekuje krajem mjeseca ožujka. Građani su postavljali mnogobrojna pitanja prezentatorima koji su spremno odgovarali na postavljena pitanja, a u raspravu se uključio i načelnik Općine Brinje Zlatko Fumić koji je također ponudio vrijedne informacije svima zainteresiranim građanima. Glavni uvjet za prijavu potencijalnih korisnika na natječaj je dokaz o legalnosti obiteljske kuće odnosno građevinska dozvola ili uporabna dozvola ili uvjerenje da je ista izgrađena prije 1968. godine. Javni poziv Fonda će biti raspisan za postavljanje nove stolarije, energetski učinkovite fasade, krovišta, solarne kolektore i izmjenu sustava grijanja, a potencijalni korisnici će moći ostvariti sufinanciranje u iznosu od 80 % ukupne vrijednosti radova.

Načelnik Fumić je i ovom prigodom istaknuo kako želi pomoći svim građanima sa područja Općine Brinje da se uspješno prijave i dobiju sredstva putem ovog Programa FZOEU te je iz tog razloga i organizirana ova tribina kako bi do što većeg broja građana došle potrebne informacije.

Kako se za navedenu tematiku pokazao velik interes kod građana općine Brinje, načelnik Zlatko Fumić je najavio u što skorijem roku još jednu informativnu tribinu na kojoj će se građanima prezentirati korisne informacije vezane uz prijavu na Javni poziv za energetsku obnovu obiteljskih kuća pri FZOEU te će javnost biti pravovremena obaviještena o vremenu i mjestu održavanje iste.

Tekst/slika: Ana Manjerović/Općina Brinje

 „Šetam“ danas po društvenoj mreži Facebook i uočim jedan vrlo zabrinjavajući status gospođe Ruže Lasić Blažanin, direktorice Vodovoda Brinje. Prenosim taj status u cijelosti: 

„Može li netko objasniti: Koja je razlika između agencije za povremeno zapošljavanje radnika i agencije za iskorištavanje radnika?

Na ovo pitanje me naveo slučaj radnika koji su radili za Hrvatske šume preko Agencije za povremeno zapošljavanje. Ugovor o radu bio je na određeno do 31.12.2015., a raskinut 23.12.2015. Uz to su im podvalili da potpišu sporazumni otkaz ugovora o radu umjesto poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tako da izgube i pravo na naknadu kod Zavoda za zapošljavanje. Na upit kod agencije rečeno je da su Hrvatske šume tako odradile razlog za otkaz. 
Pa zar im nije dovoljno pretumbavanja od agencije do agencije?! Svaki mjesec druga agencija! I još im treba uskratiti i pravo na naknadu kod Zavoda za zapošljavanje?! O Bože da li itko od sitih misli na gladne!“

Ne mogu ja samo tako nešto ovakvo pročitati i zaboraviti! Odmah sam poslala upit gospođi Ruži o čemu je to riječ i ubrzo dobila ovaj odgovor:

„Radnicima su umjesto 31. prosinca 2015. dali otkaz 23. prosinca 2015. i još im podvalili da potpišu sporazumni otkaz umjesto poslovno uvjetovani otkaz. Poslodavac ništa ne dobiva, a radnici jadni koji bi imali pravo na Zavod gube par tisuća kuna jer ne mogu dobiti naknadu ukoliko su sporazumno raskinuli radni odnos. Pa da ih itko iz šuma zaštitio! Agencija kaže da nije do njih da su Hrvatske šume pripremile takve raskide i nijima dostavili. Ovi jadni ljudi to potpisali ne misleći da ih itko želi preveslati. Mislili sigurno „neće nas valja zeznuti,  nema posla, idemo na zavod“ , ali smjestiše oni njima da nemaju naknade na zavodu.“

Za pretpostaviti je da će ova priča dobiti epilog i da će se na ova pitanja saznati odgovori, ali i odgovorni. 

Slika/rtl.hr

Prvi dan nove godine baš kao i one posljednje u staroj posvećujem još jednoj obitelji koja dane slavlja provodi nazigled baš kao i svaka druga, ali koja u svom srcu nosi golemu prazninu. Ovo je priča obitelji Vranić, obitelji još jednoj viteza koji je svoj život dao za Domovinu.

Zdravko Vranić bio je otac, sin, brat, prijatelj... Rođen je 01.listopada 1953. godine u obiteljskoj kući majke Ane i oca Jose. Nakon završene trgovačke škole u Karlovcu zaposlio se u Stajnici u trgovini „Gradina“. Kasnije je još završio komercijalnu školu i ekonomski fakultet. Za vrijeme rata postao je direktor poduzeća „Gradina“, Brinje.

„Moj otac bio je visok, vitalan, prosijed i uvijek je imao brkove. Narav mu je bila vesela. Volio se smijati, pjevati, plesati, volio je društvo i nikome se nije zamjerao.

Trenutak koji najbolje pamtim za njegova života je nažalost baš onaj kada sam ga posljednji puta vidio živoga. Toga je dana doslovce istrčao iz kuće, veseo i nasmijan. Moj pok.tetak Marijan, otac i ja sjeli smo u Opel Asconu kako bi tatu odvezli na zborno mjesto u Otočac. Sjećam se da je jako brzo vozio. Kada je izlazio iz auta u jednom mi je trenutku rekao „Pazi na mamu i sestre! Ti si sada glavni u kući!“...kao da je znao...

Ubrzo nakon toga sjećam se, izašao sam iz kuće kada se začuo glasan jecaj i plač majke koja je kroz suze izgovorila „Tate više nema!“. Nikada taj trenutak neću zaboraviti...

Imao sam osam godina kada je poginuo. Život mi je, baš kao i svakom djetetu, bio razigran. Nakon njegove smrti s odrastanjem su došli problemi, neposlušnost, pubertet, vrijeme kada sam njegovu odsutnost najviše osjećao i kada sam ga najviše trebao.

 Sada sam i sam otac, ali on mi uvijek nedostaje i uvijek i hoće. Život ide dalje, smiješ se, radiš, ali uvijek je prisutna ta nekakva praznina. Posebno je teško u vrijeme oko obljetnice, blagdana, rođendana...

Kada bih ga imao priliku samo još jednom vidjeti rekao bih mu da mi jako nedostaje i da bi bilo lijepo da se vrati kući.“