Nema torte niti pečenke, niti ikakovog troška oko proslave ovog rođendana, ali baš kako su Priče iz ličkog kraja nastale i kako djeluju, tako i slavimo njihov prvi rođendan. Sa puno dobre volje bez ijedne kune. Eto, i one su vam svima dokaz da ne treba novac baš za sve. Nekad je potrebna samo dobra ideja, puno dobre volje i eto obilja bogatstva, da budem konkretnija, bogatstva duše. Jel tako?

Neću nešto previše pričati jer se napričam i napišem gotovo svaki dan, ali ipak par riječi, rečenica, jednostavno osjećam da moram napisati.

Jedna lijepa priča odvila se i odvija se s tom stranicom koja uopće nije nastala s takvim ciljem. No, eto, kako to obično biva, najbolje stvari se događaju neplanski.

O samom početku svega toga već sam pisala, iako ni o tome ne bi bilo riječi da to prvi nisu učinili kolege sa portala LikaClub i na tome im doista veliko hvala.

Osoba koja je tu gotovo od samog početka, Ana Biškupić iz Brinja, jednostavno je nešto najbolje  što se tim Pričama moglo dogoditi. Kažem vrlo često za sebe „Nemam sreće u nekim stvarima, ali bar njuh za dobre ljude imam.“ I to je valjda ono najveće bogatstvo koje mi je Bog mogao dati...dobre ljude. I Ana je jedna od njih. Prijateljica i kolegica i najjača suradnička karika, stoga ovdje i njoj prepuštam par riječi:

"Ajde da i ja napišem par slavljeničkih riječi. Priznajem, nije lako biti dio ovako velike priče. Nisam niti sanjala da će to te Priče postati, ali možda baš zato i jesu upravo to i postale.  Svaki novi dan sa Pričama je izazov, jer kad imate toliko puno dragih ljudi i obožavatelja uvijek ste na iskušenju originalnosti i dosljednosti jer ipak smo (nesvjesno) postale dio onih koji ljudima prenose dio kulture, vijesti, priča i svega ostalog što se tiče Like, a posebno brinjskog kraja.  Nedavno smo prešle brojku od 3500 pratitelja i to je stvarno velika brojka za nas jer znamo da su to naši fanovi. O brojkama ljudi koji nas prate rekle bi mi „iza ćoša“ neću niti govoriti jer je iznad svih očekivanja. Mi ćemo nastaviti istim tempom kao i do sada. Nije da previše razmišljamo što bi objavile, mi to radimo usput uz svakodnevne obaveze i po onom principom „što mi padne na pamet to i objavim“ i tako ćemo i nastaviti jer usprkos svima i svemu, to je nešto što radimo prije svega za svoju dušu. Želim našim Pričama još puno virtualnih godina te još puno istinskih obožavatelja!"

Mnogo je tu ljudi koji tu stranicu pune svojim porukama, fotografijama, idejama i onih koji nas prate. Ona koja je s nama od početka, iako ne na način kao Ana, ali zaslužuje spominjanje i zahvalu, Marija Draženović. Njezin doprinos „iza kulisa“ itekako je značajan.

Još jedna osoba koja je Priče svojim šaljivim tekstovima počela širiti dalje od brinjskog kraja naša je Kate Ottozez, odnosno Verica Dasović iz Otočca i na tome joj hvala.

I šećer na kraju, ekipa admina sa portala ZK Stajnica za čiju podršku od početka mog rada još od 2005.godine ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se zahvalila. Kako za dano povjerenje za objave članaka na samom portalu, tako i za fb stranicu Priče iz ličkog kraja. Jednostavno su tu, što god, kad god, s čim god se javim, podrška je neizostavna. Nadam se da ću daljnjim radom pokazati, kad već ne znam nikako drugačije, najbolje i najljepše hvala.

No eto, svega toga ne bi bilo da nije ljubavi prema tom našem zavičaju, prema tom podkapelskom kraju.  S tim u vezi prepustit ću Pričama da kažu završnu riječ;

Često nam baba zna reć „A je vrag u vami!“, a mi na to kažemo

„Ma ni vrag, baba, nego lička krv!“

Za one ki ne znadu ki je Kate evo najprije da to pojasnimo. Kate Ottozez je inače iz Otošca, ča ćete primetit i po govoru koji je zeru drukši od našeg brinjskog. Evo prepušćamo ostatak današnjeg teksta njoj...

Moj narode, ma ča je ovo došlo na vaj naš lipi svit? Svi se nečesa pravimo kaj pametni, a kad se pojavidu stvari kaj naprimjer besplatni, kako ni iz naše metropole kažedu kanapejiii..eee. l tako.. pa unda kad u nin plastičnin čašami krenedu pijuckati fiiina vinaaa.. ben te robijo.. svi unda samo finoću izigravadu! Cit... kako je finooo, kako je ukusnoo, pa kako je ovo pa kako je ono...uh! Eeee kad ni tih stvari ni dost..eee unda se počnedu vrtit priče..rekla kazala.. uuuu unda se svimi jezik rasplete. Svi sve znadu, di se kokoš da prostite pokakila..! Pitan se ja vako stara.. el nami zbilja do vih preserancijov ili je narod toliko zblentan da ne vidi dalje od nosa? El dotle došlo da se zbog noga zalogaja i ne čaše kiseliša prodamo za nekoliko lipih obećanja ..ludog radovanja? Pitan se i pitan..i sad da Van konkretiziran! Ja , Kate, punin plućima kažen da se ne prodajen ni za slatke riči ni za večeru nit za obećanje kako će mi za par dani bit bolje! Aaaa jok! Isto tako bi zamolila ve telefonske angente..jesan li dobro rekla? Jesan! Gospodo, nemojte me više zvat i pitat za ku san opciju! Dost mi je vaših prezentacijov i besplatnih večer, drob me je sto puti zabolil od fiiine večere i koža mi se oljuštila od tih vaših pomadov, a da ne divanin o posteljini! Iman ja i biljcov i domaći plaht da će i mene i moju nučad izdržat! Ne zovte ako Boga znate je ćete me natirat da svu moju dotu ča iman vrgnen u kolesa i dovučen na te vaše, kako vi fino rečete, domjenke za zdrav život ! Pa kad Vas ja krenen ispićivat za ku ste opciju ..domaću mast ili tu drobež.. il biljac još od moje babe il te vaše Durumero pokrivače! Vatajte se pametnijeg posla, a do daljneg ću presić žice ..ma neeću.. iščupat ću baterije iz telefona da mogu na miru gljedat televiziju.. Živili! Vaša Kate

Tekst: V.D.

Pratite Katu na FB-u: KateOttozez

Glazbeno-scenska manifestacija za djecu i mlade, Otočki val, održat će se 7. studenoga 2015. godine u 20:00 sati u kinodvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac.

Na ovogodišnjem Otočkom valu nastupit će sedam natjecatelja: Valentina Orešković, Lucija Vučetić, Suzana Burić, David Kostelac, Leonita Prekpalaj, Antonela Orešković i Paola Pleša - čije će nastupe ocjenjivati stručno povjerenstvo.

Prva večer Otočkog vala ujedno je i finalna, budući da će natjecateljima biti dodijeljene nagrade za 1., 2. i 3. mjesto te posebna nagrada publike.

Ulaznice za Otočki val 2015. moći će se kupiti u pretprodaji i to od ponedjeljka, 2. studnenoga po cijeni od 10 kn.

Dobro došli!

Dušni dan obilježava se svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Tada se vjernici mole za duše pokojnika i za njih pale svijeće po grobovima. 

Mnogi od nas nisu bili u mogućnosti obići baš sve drage nam pokojne, ali svijeću za njih zapalimo i mislima ih posjetimo gdje god da jesmo, a uvijek se nađe i netko tko nas bar fotografijom odvede baš tamo gdje se njihov grob nalazi.

Hvala kolegici, Ani Biškupić iz Brinja na par fotografija koje je zabilježila

baš na današnji Dušni dan u Stajnici.

U prigodi blagdana Svih svetih i Dušnog dana, izaslanstvo Općine Brinje predvođeno načelnikom Zlatkom Fumićem i pročelnikom Marijanom Bardiovski je položilo vijenac i zapalilo svijeće kod Centralnog križa na središnjem brinjskom groblju u spomen na sve Brinjake kroz povijest koji su položili svoje živote na oltar Domovini

. 

Osim toga, općinska izaslanstva na čelu sa načelnikom Fumićem obišla su mjesne odbore Letinac, Lipice, Stajnicu, Jezerane i Križpolje kako bi kod središnjih križeva na mjesnim grobljima položila vijence, upalila svijeće i odala dužan pijetet svim poginulima i umrlima.

Više fotografija na FB Općina Brinje.

Tekst: FB Općina Brinje

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.

Kako ne znamo poimence svih koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate.

Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. 

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede tamo gdje s oka svaka suza nestaje.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: »Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.« Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

Datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra je prilika za razmišljanje o vječnosti. S tim u svezi, kao što je jednom prigodom istakao papa Benedikt XVI., treba se upitati očekuje li uopće suvremeni čovjek vječni život ili pak vjeruje da to pripada već preživjeloj mitologiji. U ovom našem vremenu, više negoli u prošlosti, čovjek je toliko zauzet zemaljskim stvarima, tako mu često biva teško misliti na Boga kao protagonista povijesti i samoga našeg života. Blagdan Svih svetih i Dušni dan mogu biti vrlo poticajni za razmišljanje o tome.

Tekst: zupa svana

Svi nekako volimo čut da se u Brinju nešto zanimljivo događa. Narod to čeka kej ozebal sunce, a mi ostali brže bolje uzimamo fotoaparate pa udri sa slikanjem i pisanjem. Bil je vaj, bil je naj, pa su oni malo popivali, naj čovik je to baš lipo rekal i tako se sve lipo zabiliži. Malo ki razmišlja kako je to kad je sve obično i svakodnevno.
Često znam sidit uz prozor stana i gljedat zagrebačke nebodere, ljude koji prolazidu, drveće koje je nako uredno posađeno, aute parkirane jedan uz drugi… Sidim, mučim i zamišljam kako je sad u mom Brinju. Kako je sad tamo kad se niš ne događa, kad su dani skroz obični i jesenski?

I ve godine je brzo doletila k nam. Baš kej da je neki naganje. Najprvo je bila lipa, sva mirisna od krompira iz polja, sliv, rušav i jabuk. Zimnice su se spremale, a recepti razminjevali. Iz svake kuvarije se čulo roštanje teglic a „čul“ se i senc koji je grizal za oči. Lišće je prominilo boju. Šepurilo se ono u žutoj, ciglastoj, braun i zlatnoj boji. Gradina je uvik u to vrime najlipša. Kad je čovik iz daleka gljeda, rekal bi da ona sama uživa u svojoj lipoti. Svi su sad moderni pa se slikadu s oni „televizori“, mećedu nikakove oznake da su na Gradini. Ma i narod pomunjeni kad je sve tako lipo. Ni to sve dugo trajalo. Niz Kapelu se brzo spušil mrzal vetar i počel raznašat no lipo lišće. Drugi dan se smiril, al s mora se počelo navlačit. Sunce se nekamo sakrilo, ljudi pozanašali u kuću i podrum ča god su mogli i stigli, a ne ptičice ča su veselo pivale i letile, odoše u topliji kraj. Iz dimnjakov se puši. Šporeti se ložidu. Vatrica lagano tinja, a drva ča su se celo leto spremala pucketadu. Svako malo se čuje kako neki po cipljici udara sa sikirom, a vonj iz kotla u kom se kuva rana za prasce se širi.

Ni kiši trebalo dugo da krene. Crni oblaci se nadvili nad Brinje . Nadula se ona i pada, škropi, tucka po krovu, pa jopet pljusne kej u letu, pa se smiri, škropi, rosi, tucka… i tako već nedilju dan. Već su i vode izašle u polju. Podrumi su poplavljeni. Svako malo se more čut zvuk pljuskanja. To narod kala vodu iz podruma. Pljusne je po travi, a ona jopet kroz zemlju najde svoj put do podruma. Rekli bi stari da je to pravi Sizifov posal. Jaruga kej da je pobisnila. Ni narodu lako. Sve ča su u podrum spremili sad treba branit od silne vodurine. I magla se kvečeru rastre po polju. Dan je nekako drukši, kej da je i njemu dosta vog vremena pa se valje zavuče u škurinu. Ceste su puste. Ako ki i projde, jurne u autu da ga se i ne vidi. Sve je nekako sumorno i teško, kej da se svi kuvadu u kotlu od silne kiše. Kad nazovem kući da pitam ča ima novoga, uvik dobim isti odgovor: „Nema niš, ča će bit! Vrime loše, spušilo se, niki nikud!“ Tako nekako i je.

Al ja i dalje razmišljam o Brinju, nema veze ča je sve tako teško i sivo. Nema veze ča nigdi nikog nema. Pa se u takovim trenucima sitim jedne lipe pisme..

Brinje, Brinje, drago Brinje,
tu se sva ljepota krije!
tu se čuje glasno zvono
crkve Blažene Marije.
Mali mostić, a pod njime
Gata rječica žubori,
pa me zovu ličkom kraju
tu su moji stari dvori.

Tekst: Marija Draženović

Slika: Andrea Halgota

Preuzeto sa: LIKACLUB.eu

 Ideja o obilježavanju Svjetskog dana seoskih žena pokrenuta je 1995. godine tijekom 4. UN-ove Konferencije o ženama u Pekingu te se obilježava svake godine, 15. listopada.

Iako seoske žene širom svijeta imaju važnu ulogu u razvoju seoskih područja, poljoprivrednoj proizvodnji te gospodarskom opstanku svojih obitelji, njihova je uloga još uvijek marginalizirana i još su uvijek izložene različitim oblicima diskriminacije, a posao koji svakodnevno obavljaju je podcijenjen i nepriznat.

Povodom Svjetskog dana žena sa sela predstavljamo Udrugu zelena matrica: „Ode žena sa sela, ali selo iz nje nikada“

Kako bi se poboljšala postojeća situacija Nacionalna politika za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2011. do 2015. godine uključuje mjere za unaprjeđenje položaja žena u ruralnim krajevima i osvještavanje javnosti o problemima s kojima se susreću te se proteklih godina bilježi porast aktivnosti, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini.

Osnivačice Udruge zelena matrica Sanja Dumenčić i Marinela Sluganović odrasle su na selu, na polju, a potom igrom slučaja (ili rekli bi sudbine) došle u metropolu. No, iako su otišle sa sela, svoju ljubav prema zemlji ponijele su sa sobom. U centru grada obrađuju svoje urbane vrtove. Uz to, Sanja zajedno s suprugom obrađuje i zemlju u Lici na zemlji njegovih predaka, a Marinela u Slavoniji.

Svoju ljubav odlučile su prenijeti na ostale sličnog svjetonazora, ali i one drugačijih da vide i upoznaju takav način življenja koji je moguć čak i u gradu. Udruga! Jedino rješenje za sve prethodno navedeno. Ideja za osnivanjem udruge javila se upravo iz te ljubavi i zajedničkog razgovora.

Njihov cilj je kroz udrugu kreirati zelenu matricu kao jedinstvenu cjelinu za druženje, terapiju, edukaciju, igru, vrtlarenje, gdje bi se okupljale obitelji, mladi, djeca u čijim okupljanjima bi im upravo njih dvije, čuvarice vrta, suptilno pomagale u tim aktivnostima na zemlji.

„Trenutno radimo na tome da nađemo zemlju veličine 2 hektara na području Novog Zagreba.“

Kroz brojne prepreke nailaze ove mlade žene, ali ustrajne su i nadamo se da će u skorijoj budućnosti svoje planove uspjeti realizirati.

„Mi smo bile na nekim razgovorima u gradskim uredima i uvijek smo dobile odgovor da je projekt prevelik. Zemljište još uvijek tražimo, a ono što planiramo je napisati projekt za EU fondove. Trajat će to par godina, ali ako je to jedini način da se napravi priča kakvu mi želimo napraviti, onda se isplati biti strpljiv.“
Ovaj projekt uključuje i igraonicu i to ne bilo kakvu, nego starohrvatsku igraonicu s upravo takvim igrama kakve su se nekad igrale na poljima.

„Imamo mnogo svakakvih igara, ali baš starohrvatskih nemamo. Interesiraju nas sve takve igre koje su se igrale u polju za vrijeme radova. Ali sve u svemu, skupljamo materijale pomalo….“
Ovim putem osnivačice udruge pozivaju sve vas koji za takve igre znate da se javite i pomognete u prikupljanju istih na: zelena.matrica@gmail.com.

Udruga je dobila rješenje o registraciji i to je ono gdje sve počinje, a onda će malo po malo doći i realizacija svega ostaloga što si je udruga postavila za cilj.

Ovim ženama želimo mnogo sreće u radu i da što više ljudi prepozna cilj i vrijednost ovakve i sličnih udruga kojima je uz sve ostale aktivnosti najvažnije ujediniti i potaknuti na zajedničko druženje. Važnost seoske žene posebno ističemo jer evo iz ovog primjera vidimo što ista donosi i gradu!

Povodom Svjetskog dana žena sa sela, svima njima čestitamo njihov dan!

Preuzeto sa: LikaClub.eu

Kliknite ovdje ako želite pogledati uvećane slike.